Pripremio:: Almir Duvnjak
425. odina po Hidžri:
Pokrajinu Šam je zadesio veliki zemljotres, a epicentar mu je bio u Rameli. Trećina kuća u ovome gradu pretvorena je u ruševine.
Afriku je te godine zadesila glad, skupoća i suša.
427. godina po Hidžri:
U mjesecu Redzepu te godine na nebu se pojavila velika zvijezda, čija je svjetlost bila jačine sunca. Zvijezda se potom pretvorila u ogromnu crnu loptu koja je nestala s horizonta.
Te godine usred jednoga dana nastao je mrak. Bio je tako mračan da čovjek čovjeka nije mogao na ulici prepoznati. Ovaj fenomen je bio iznenadan i neobjašnjiv.
Zavladao je strah i panika među narodom, ali sve se svršilo bez posljedica.
430. godina Hidžre:
U mjesecu Rebiul-evvelu Irak, a naročito Bagdad zadesile su velike sniježne oluje. Snijeg je bio tako velik da su ga stanovnici u Bagdadu morali skidati s krovova kako nebi srušio kuće. Voda u rijekama se zaledila. Mraz je potrajao punih šest dana, da bi tek 23. decembra popustio.
432. godina Hidžre:
Afriku je zadesilo divljanje cijena, a potom glad. Kiša nije padala od 430. godine. Prve kiše su pale tek 434. godine.
433. godina po Hidžri:
Te godine u Bagdad stiže grupa hadžija s obala rijeke Volge (Itil) iz Bolgara. U Bagdadu su ugošćeni. U razgovorima s domaćinom rekli su da dolaze iz središnjega dijela rijeke Volge, da se njihova zemlja nalazi između Turka i Sakaliba, da su odnedavna prihvatili islam te da slijede hanefijski mezheb.
Te godine u Konstantinopolu je umro car Mihajlo. Naslijedio ga je na prijestolu njegov stričević, također Mihajlo.
434. godina po Hidžri:
Grad Tabrizje pogodio zemljotres velike jačine. Bioje tako snažan da je srušio utvrdu,obranbene zidove i mnoštvo kuća. Zapovjednik se grada slučajno spasio jer je za vrijeme zemljotresa bio izvan grada.
Naročito je mnogo stradalo državnih zgrada. U potresu je poginulo 50.000 ljudi. U znak žalosti, namjesnik grada je obukao crnu odjeću, a spasilačke ekipe obilazile srušene zgrade tragajući za preživjelima.
435. godina Hidžre:
U glavnom bizantskom gradu Konstatinopolu, car donosi uredbu po kojoj nitko u ovom gradu ne može ostati, tko u njemu nije boravio 30 i više godina. Prema kronikama iz tog doba najviše je grad napustilo muslimana i kršćana lutalica. U gradu je ostalo samo 12 stranaca koji su dobili dozvolu da se nastane. Po toj naredbi grad je napustilo oko 100.000 ljudi.
Te godine na islam je prešla velika skupina Turka, koji su predstavljali veliku opasnost na istočnoj granici islamske države. Ovo se smatra početkom islamizacije Turka. Na islam je prešlo 10.000, mahom njih iz Kasgara.
U mjesecu Saferu te godine Rusi su napali Konstatinopol. Tadasnji car Kon stantin naredio je vojski da se grad brani svim raspoloživim sredstvima. Branitelji su gađali napadače vatrenim loptama i zapalili lađe s kojima su napadači došli. Poginuo je veliki broj Rusa, a ovaj se poraz smatra njihovim prvim porazom od njihove pojave na ovim prostorima.
Te godine u mjestu Garakhanu grupa Ismailita se sukobila s tamošnjim vlastima. Misionari ovoga mezheba su tražili od muslimana pokornost tadašnjem egipatskom halifi Mustensiru Billahi. Uspjeli su u svojoj propagandi pridobiti mnogo pristalica. Tadašnji namjesnik Garkahana se suprostavio vojskom pripadnicima mezheba, i uspio ih pobjediti.
439. godina po Hidžri:
Te godine u Iraku, a posebice u Mosulu i Bagdadu došlo je do velike nestašice hrane, koju je slijedila glad. Bila je tako zastrašujuća da su zabilježeni masovni slučajevi ubojstva ljudi i jedenja mesa ubijenih.
Poslije pošasti kanibalizma zaharala je epidemija kolere, koja je iza sebe ostavila pustoš. Gradovi su skoro opustjeli od pučanstva.Lijekovi su bili jako skupi što je otežavalo borbu protiv zaraze.
Pod kraj godine nadošla je ponovo glad, a iza nje kao po pravilu ponovo kolera. Ta epidemija se proširila na Egipat i Šam.
Te godine izbili su veliki sukobi među pučanstvom Bagdada između Sunnija i Rafidina.
Iz Iraka te godine nije nitko otišao na hadždž, zbog velikih sukoba i zaraze kolere.
443. godina Hidžre:
U Bagdadu su izbili krvavi nemiri između Sunnita i Ši'ita. Ugovor iz prošle godine nije ispoštivan, pa je nakon nekoliko sitnih sukoba došlo do velikog krvoprolića.
Sukobi su izbili kada su Ši'iti na nekoliko bagdadskih munara ispisali parolu: “Muhammed i Ali su najbolji članovi ljudskog roda”. Sunniti su zatražili da se toj paroli doda još jedna rečenica: “Tko to prihvati vjernik je, a tko odbije nevjernik je”. Kako Ši'iti nisu pristali izbili su prvo sporadični sukobi, a onda pravo krvoproliće. Vlasti nisu uspjele razdvojiti sukobljene strane i pored velikog nastojanja. Jedan od sunnitskih prvaka biva ubijen. Nakon što su ga ukopali kod groba imama Hanbela, ogromna masa Sunnita kreće prema Ka'zimovom Meshedu, nasilno provaljuje unutar Mesheda i uništava ga. Kako je u ovom divljanju došla noć, masa se razišla da bi se ponovo sutradan okupila i zapalila Meshed. Utom stiže pojačanje Ši'itima i dolazi do pravoga krvoprolića. Nekoliko tisuća ljudi izgubilo je život.
Usred dana nad Bagdadom 7. Safera, pojavila je ogromna zvijezda, čija je svjetlost bila jača od sunčeve. Iza sebe je ostavljala dugačke repove. Njeno je kretanje bilo usporeno pa su je mogli svi vidjeti.
444. godina po Hidžri:
Pokrajine Huzistan i Erdžan pogodio je strašan zemljotres, a iza njega niz drugih, također snažnih. Od prvog udara porušeno je mnoštvo kuća, a od drugih porušeno je sve što je bilo ostećeno u prvom.
U zemljotresu su se iznad grada Erdžana odvalila ogromna stejnčurina i sručila u središte grada uništavajući i ubijajući sve pred sobom.
I Horosan je te godine bio pogođen snažnim zemljotresom. Najsnažniji je bio u gradu Buhejku. Grad je sravnjen sa zemljom i nije obnavljan sve do 460 po hidžri.
Te godine Bagdad je zadesila najezda zrikavaca. Milione ovih reptila nije ostavljalo grad na miru dva mjeseca.
447. godina Hidžre:
U Bagdadu su izbili ponovni sukobi između pristalica Šafijskog i Hanbelijskog mezheba. Povod ovim sukobima je što su pristalice Hanbelija zabranjivale da se na glas ući Bismila u namazima, a Šafije su to nalagali. Velika skupina Hanbelija je otišla u džamiju Bab Se'ir i zabranila tamošnjem imamu da naglas uči Bismilu, da u namazu uči Kunut-dovu i da ponavlja u ezanima. Na njihove prijetnje, imam džamije im je rekao: “Ako smatrate da ne smijem učiti Bismilu, evo vam Mushaf pa je izbrišite?”
Mekku, Medinu i druge hidžaske gradove pogodila je nestašica hrane i to upravo za vrijeme hadždža. Postojala je opasnost od katastrofe velikih razmjera jer je na hadždž stiglo te godine oko 300.000 hadžija.
Uzrok nestašice je što rijeka Nil te godine nije poplavila polja u svom toku,a hrana je mahom stizala iz Egipta. Nesreća je bila neizbježna da se nije priroda umiješala. Za vrijeme hadždža Mekku je pogodila najezda skakavaca. Na desetine milijuna ovih životinja stiglo je u pravo vrijeme i spasilo tako veliki broj hadžija. Hadžije su se hranile ovim nametnicima, izbjegavši tako glad.
Te godine u Africi je osnovana nova muslimanska dinastija Mulessimuna ili Murabituna (ljudi pokrivenih lica). Za vrijeme Ebu Bekra Es-Siddika (r.a.) jedno pleme iz Jemena je krenulo u Šam u muslimansku vojsku. Po obavljenom poslu pleme odlazi u Egipat, a onda s namjesnikom Musom ibni Nusajrom u Magreb. Ratovali su u Tandži s Tarikom ibni Zijadom. Pleme nije trpilo u blizini druga plemena i zato su otišli duboko u pustaru (Saharu) i tamo se nastanili.
Sve do te godine za ovo se pleme nije ništa znalo. Oni su u međuvremenu širili islam u Africi: Nigeru, Čadu, Srednjoj Africi, Senegalu i imali velikoga uspjeha.
Peripadnik plemena Džidale je te godine odlučio obaviti hadždž a zvao se Dževher i u Kajrevanu je naišao na skupinu ljudi u džamiji koju je poučavao poznati učenjak tog doba Ebu Umran el Fasi. Kada se Dževher vratio s hadždža navratio je kod Umrana zanimajući se da li bi itko htjeo s njim od učenih ljudi krenuti njegovom narodu da ih poduči islamu, jer nemaju nikoga. Dževher je govorio kako njegov narod ne zna skoro ništa o islamu osim šehadeta, da klanjaju namaz samo u posebnim prigodama. Molio je Umrana da pošalje jednog od svojih učenika s njim da pouči islamu njegov narod. Umran odredi svoga učenika Abdullaha ibni Jasina. Na putu u Saharu stigli su do plemena Lamtune. Da bi pokazao kako vodi ugledna čovjeka, Dževher je prvi sjahao s deve i potrčao da pridrži uzde Jasinove deve. Kada je to njegov narod vidio počeli SU se raspitivati za gosta. Dževher im reče da je to učen čovjek koji je došao poučavati ih vjeri.
Nakon što ih je poučavao duže vremena, jedna grupa učenika istupi pred Jasina rekavši mu: “Slažemo se s zekatom i namazom, ali da ubojica bude kažnjen smrću, a lopov odsjecanjem ruke i da zanija bude bičevan, s time se ne slažemo. Idi kod drugih i kod njih to pokušaj, ali kod nas ti neće uspjeti”.
Nakon toga i Jasin i Dževher odlaze Dževherovom narodu Džidale. Abdullah je uspio dosta ljudi iz ovog plemena pridobiti, ali ih je bilo dosta koji su odbili islam.
Kada je Abdullah vidio da neće uspjeti, okupioje prelaznike na islam i naredio im da ratuju protiv otpadnika. Vjernici su pobjedili nevjernike.
Uskoro su se nazvali Mullessimunima ili Murabitunima i otišli u Španjolsku da se bore za islam.
U pokrajini Susa im tamošnji stanovnici nisu dozvolili prolaz. Došlo je do bitke u koj su Murabituni pobjedili 453. godine.
448. godina po Hidžri:
Zbog toga što su oko pustinjskih puteva vladale bande pljačkaša, hrana u Irak i Bagdad nije dolazila u dovoljnim količinama, što je izazvalo neštasicu hrane, a potom i glad. Bila je tako surova da su se ljudi odali kanibalizmu. Mrtve nitko nije htjeo pokopati. Nakon toga po starom pravilu zaharala je kolera.
I Egipat je te godine meta kolere. Prema zapisima kroničara svakog dana je umiralo po tisuću ljudi.
Nedugo nakon ova dva slučaja kolera je zahvatila cijelu islamsku državu. Bila je katastrofalnih razmjera. Smatra se najvećom nesrećom u povjesti islamske države.
Na nebu iznad Bagdada 12. Džumadel-ahira pojavila se ogromna zvijezda repatica bijele boje, koja je po slobodnoj procjeni bila duga deset laktova, a široka lakat. Viđala se povremeno na nebu sve do polovice Redžepa te godine.
Te godine halifa naređuje da se na sabah namazu više ne ući “Hajja ala hajril amel”, nego “Es- salatu hajru mine-nnevm”.
