Na isteku drugog mandata na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein-ef. Kavazović, u svom posljednjem intervjuu u svojstvu reisu-l-uleme, govorio je za novine Preporod. Izdvajamo dio o aktuelnoj društveno-političkoj situaciji u našoj zemlji.
Iskusili ste najteža ratna stradanja i logor HVO-a, ali ste i u tim trenucima dosljedno poručivali da se narod ne smije izjednačavati s politikom. Glas razumijevanja, upućenosti jednih na druge i zajedničkog prostora bio je konstanta Vaših nastupa. Šta su muslimani, pravoslavci, katolici, Jevreji i svi drugi u Bosni i Hercegovini do sada trebali i morali naučiti iz tog historijskog iskustva?
– Naša zemlja je u XX stoljeću preživljavala raspad tri velika svjetska poretka. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije našli smo se u prvoj Jugoslaviji kao teritorija na kojoj su već od prije velikosrpske i velikohrvatske politike odmjeravale svoju snagu i uticaj. Drugi svjetski rat gurnuo je našu zemlju u građanski rat u kojem su nakon naših komšija Jevreja i Roma, bosanski muslimani i bosanski pravoslavci platili najveću cijenu. Druga Jugoslavija se također pokazala neodrživom zbog neizliječene stare bolesti velikodržavnih aspiracija srpskih i hrvatskih elita. Raspad zemlje se nije mogao spriječiti. Svi pokušaji da se to učini bili su uzaludni. Pokazalo se da naša zemlja ne može ostati neokrznuta raspadom velikih političkih sistema a kao posljedica svega toga jesu masovni zločini koji su činjeni – pogotovo u ratovima 1941-1945 i 1992-1995.
U posljednjoj dvostrukoj agresiji na našu zemlju isplivali su najprizemniji ljudski porivi za pljačkom i ubijanjem kao posljedica dobro osmišljene agresije pothranjivane mržnjom prema muslimanima. Nažalost, političke, akademske pa i vjerske elite, pogotovo u srpskom narodu inspirirale su počinitelje masovnih zločina i genocida nad našim narodom. U tom kontekstu ja posmatram i zločine nad imamima i njihovo mučenje po ligorima.
Moj stariji brat, rahmetli Osman-efendija, bio je zarobljenik srpske paravojske (VRS) u Batkoviću kod Bijeljine, a ja HVO-a kod Konjica. I jedan i drugi logor je nastao na istoj zločinačkoj matrici prema Bosni i Hercegovini i bošnjačkom narodu.
Nažalost, ideologija mržnje koja je gurnula narode u sukob i zločine i danas se sistemski proizvodi od strane dijela političke elite, pogotovo u RS-u. To nikome neće donijeti nikakvo dobro. Ukoliko se srpski narod brzo ne obračuna s onima koji produbljuju mržnju među naša dva naroda, neće biti dobro nikome. Naši narodi su izmiješani, a u osnovi dijelimo slične narodosne identitete. Molim Boga da se pojave odgovorni ljudi koji će ljude okrenuti saradnji i kulturnom prožimanju, a ne neprijateljstvu i mržnji. Nadam se da će se to ipak dogoditi jednog dana.
