BIH

Tekbir mira i slobode

Autor: Husein Kovačević

Svjedoci smo da se ovih dana u nekim srpskim medijima ne stišava bura oko tekbira koji se čuju u USK-u, a posebno u Bužimu, tokom obilježavanja značajnih bitki iz perioda agresije na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Oni koji su se borili sa tekbirom na usnama, borili su se za slobodu svih obespravljenih ljudi, bez obzira na vjeru i naciju. Tekbirom se nisu čuvale samo džamije već crkve i sinangoge. Tačno je da su se agresori i zločinci bojali tekbira, jer su znali, da su oni koji iskreno kažu ALLAHU EKBER ( BOG JE NAJVEĆI), najhrabriji borci koji su ikad hodili Bosnom. Sjećanje na ove tekbire moramo trajno sačuvati u svojoj kolektivnoj memoriji i prenijeti ih u amanet budućim generacijama, baš onako kako to čine danas Bužimljani i njihova omladina. Zašto?

Poslije oslobođenja Sanskog Mosta, Bošnjaci-muslimani su odlučili da grade džamiju u naselju Zdena koje je brojalo preko 500 domaćinstava. Istina, to naselje prije agresije na BiH većinski su naseljavali Srbi, međutim najveći broj kuća su prodali Bošnjacima tako da ih je ostao mali broj. Nakon prikupljenih UTU i građevinske dozvole udareni su temelji i gradnja džamije je počela. Međutim, gradnja je vrlo brzo zaustavljena od strane OHR-a, a na osnovu pritužbe lokalnih Srba kako se radi o srpskom zemljištu na kojem su prije toga porušene srpske kuće. Nekoliko godina je trajala obustava gradnje. Nakon upornih dopisa i žalbi općini Sanski Most i OHR-u, tadašnji načelnik općine Mesud Šabić uspio je dovesti predstavnike OHR-a u Sanski Most gdje smo u prostorijama Medžlisa IZ-a Sanski Most organizirali sastanak. Na sastanku su prisustvovali i predstavnici lokalnih Srba. Ispred OHR-a je bio pomoćnik visokog predstavnika za odnose sa vjerskim zajednicama, gospodin Kuznjicov. Na osnovu uvida u dokumentaciju koja je predočena iz općinskih službi, predstavnik OHR-a je vrlo brzo shvatio da je sve laž što su Srbi iznijeli u pogledu razloga za obustavu gradnje džamije. Na pomenutom zemljištu nije bilo nikakvih kuća, a zemljište je prije bilo u vlasništvu muslimana.

E, tada predstavnik lokalnih Srba, izvjesni Miro B. pokazuje pravo lice i žali se gospodinu Kuznjicovu ( po nacionalnosti Rus), kako njima džamija smeta zbog tekbira koji bi se čuo sa minareta pet puta na dan, jer, kako on veli, to Srbima ulijeva strah u kosti. Kuznjicov koji je dosta dobro govorio bosanski pogleda sa čuđenjem Miru B. i reče mu da dobro poznaje historiju Bosne i da stoljećima crkvena zvona i ezani čuju se zajedno širom Bosne. Nakon toga je malo povišenim tonom istakao:“Zar vi Srbi mislite da ste veći pravoslavci od nas Rusa. Ja živim u Moskvi u blizini velike džamije i slušam poziv na molitvu muslimana i nisam primjetio nikog od svojih komšija da mu to smeta.“ Tada se Kuznjicov okrenu prema načelniku općine Mesudu Šabiću i reče da gradnja džamije koliko sutra treba da se nastavi.

Hvala Allahu, džamija je izgrađena i svečano otvorena. Ime džamije je: DŽAMIJA BOSANSKIH GAZIJA, a nalazi se u BUŽIMSKOM NASELJU u Sanskom Mostu.