Palestinske sigurnosne službe Mahmuda Abasa od prošle subote izvode ofanzivne napade na pokret otpora na Zapadnoj obali. Palestinske sigurnosne službe izvode operaciju pod nazivom ‘Zaštita domovine’ u izbjegličkom kampu Dženin na sjevernoj Zapadnoj obali, ciljajući naoružane pripadnike bataljona Dženin, za koje kažu da su ‘odmetnici’.
Abasove sigurnosne službe su u subotu ubile Yazida Ja'ayseha, lidera pokreta otpora kojeg je tražila izraelska okupacija. Abasovi policajci su u ovim operacijama ubili i nekoliko civila, čak je jedan dječak ubijen snajperiskim hicem.
Dok se vode međupalestinski sukobi u Dženinu, Izrael je saopćio da pomaže Abasovim sigurnosnim službama u borbi protiv palestinskog otpora. Također, i Sjedinjene Američke Države objavile su informaciju da je upućena pomoć Abasovoj administraciji.
Zaštitite nas od doseljenika i okupacije i protjerajte ih iz Palestine, onda ćemo vam predati naše oružje
Glasnogovornik bataljona Dženin poručio je Abasovoj administraciji: “Nećemo predati oružje otpora. Ko će čuvati naše domove ako predamo sebe i svoje oružje?! Zaštitite nas od doseljenika i okupacije i protjerajte ih iz Palestine, a onda ćemo vam dati naše puške”.
Istovremeno, glasnogovornik sigurnosnih snaga Palestinske samouprave Anwara Rajaba je na Al Jazeerino pitanje zašto se vlast ne suprotstavi nasilnim jevrejskim doseljenicima i izraelskoj okupaciji odgovorio: “Mi smo mudri i imamo jasnu strategiju da zaštitimo naš narod i našu stvar od gubitka i uništenja, u svjetlu okupacionih zavjera. Nećemo se upuštati u avanture i ne želimo da uništimo Zapadnu obalu kao što su uništeni Gaza i Liban.”
Rajab nije rekao ništa novo. Tokom operacije Al-Aksa poplava 7. oktobra 2023., koju su pokrenule Brigade Izz ad-Din al-Qasam, vojno krilo Hamasa u Gazi, palestinske vlasti na Zapadnoj obali bile su jedine na ovoj sceni koje se nisu ujedinile sa voljom palestinskog naroda za oslobođenje i otpor okupaciji, a nisu čak ni ostale neutralne.
Palestinske vlasti nisu se zaustavile na izjavama koje su suprotne palestinskom narodu, već su krenule u provedbu hapšenja pripadnika pokreta otpora.
Zašto se palestinske vlasti ne bore protiv izraelske okupacije?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se vratiti malo unazad i vidjeti kako je sigurnosna doktrina Palestinske samouprave formirana kao funkcionalni aparat za zaštitu sigurnosti izraelske okupacije, koordinaciju s njom i hapšenje boraca otpora. Palestinske vlasti na Zapadnoj obali su od samog početkada zauzele stav da svaka praksa otpora na palestinskoj zemlji predstavlja egzistencijalnu prijetnju palestinskim vlastima.
Osnivanje Samouprave 1993.
Tokom Mirovne konferencije u Madridu u novembru 1991. godine, Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO), predvođena pokretom Fatah, priznala je Rezoluciju Vijeća sigurnosti 242, koja je implicitno priznala Izrael, nakon godina protivljenja.
Konferencija je rezultirala nizom pregovora koji su se produžili do 1993. godine, potpisivanjem Sporazuma iz Osla između Palestinske oslobodilačke organizacije i izraelske okupacije, a u kojem je priznato dvodržavno rješenje: država Izrael unutar teritorija okupiranih 1948., i palestinska država na granicama iz 1967.
Prema uslovima sporazuma PLO je osudio upotrebu terorizma i drugih akata nasilja, te se obavezao da će izmijeniti odredbe Nacionalne povelje kako bi išli u korak s ovom promjenom. Također, PLO je na sebe preuzeo obavezu svih članova PLO-a da se pridržavaju sporazuma, spriječe kršenje njegovih uvjeta i uhapse prekršioce.
U nastavku Sporazuma iz Osla, Palestinske vlasti i Izrael su 2001. godine potpisale Taba sporazum, poznat kao nastavak sporazuma iz Osla i samita u Kamp Davidu, u kojem se počela kristalizirati ideja o sigurnosnoj koordinaciji između dvije strane. Ovim sporazumom dogovoreno je da „s izuzetkom oružja, opreme i uređaja palestinske policije u Aneksu I i izraelskih vojnih snaga, nijedna organizacija, grupa ili pojedinac na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze ne može proizvoditi, prodavati, posjedovati, uvoziti ili unositi oružje, opremu, eksplozive, barutnu so ili bilo koje uređaje u vezi s tim.”
Palestinska oslobodilačka organizacija i Palestinske vlasti, kao izraz svoje dobre vjere u pridržavanju odredbi Sporazuma iz Osla, počele su koristiti sve svoje obavještajne i terenske agente kako bi uhapsile palestinske borce otpora, nadgledali njihovo kretanje, prikupljali informacije i pružali to izraelskoj obavještajnoj službi, u provedbi sigurnosne koordinacije predviđene sporazumom iz Osla i Tabe.
Odjednom su mnogi pripadnici palestinskog pokreta otpora postali su meta zajedničkih sigurnosnih akcija palestinskih vlasti i izraelske policije. Poznat je slučaj hapšenja i ubistva Muhyiddina al-Sharifa, jednog od vođa Kasama, koji je preživio izraelski pokušaj atentata, sve dok nije ubijen od strane Palestinske preventivne sigurnosne službe. Muhyiddin al-Sharif je mučen u zatvorima Palestinske preventivne sigurnosne službe, čak su mu amputirali nogu. Na kraju su ga stavili u auto-bombu i detonirali je u okupiranom gradu Ramallah.
Formiranjem Palestinske samouprave, počeli su naznake prestanka uloge Palestinske oslobodilačke organizacije u palestinskoj areni. Pokret Fatah postaje dominantan u kontroli budućih vlasti.
Mapa puta 2002.
Nakon Osla i uspostavljanja Palestinske samouprave, ideja o sigurnosnoj koordinaciji još nije zaživjela. Određeni broj palestinskih pripadnika sigurnosnih službi učestvovao je u drugoj palestinskoj intifadi 2000. godine, a neki od vođa otpora koji su svjedočili prvoj Intifadi najavili su osnivanje “Brigada mučenika Al-Aqse” kao službenog vojnog krila pokreta Fatah.
U svjetlu ove scene i udara palestinskih frakcija otpora povezanih s Hamasom, Fatahom, Islamskim džihadom i Narodnim i demokratskim frontovima, izraelska okupacija je izvela operaciju „Odbrambeni štit“ kako bi eliminisala palestinski otpor na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze 2002. godine, što je dovelo do atentata na jedan broj vođa frakcija i hapšenja drugih.
Nakon ovih događaja pokrenuta je inicijativa da se ‘izgradnja palestinske države u granicama iz 1967. godine’ vrati na dnevni red, da se Palestinci okupiraju političkim, umjesto vojnim putem. Zatim je došla Mapa puta 2002., koju je predložio kvartet o Bliskom istoku (Sjedinjene Države, Evropska unija, Rusija i Ujedinjeni narodi). Izrael je uz pomoć Sjedinjenih Država uspio nametnuti svoje uslove Mape.
U uvodu Mape puta se navodi da će se “rješenje s dvije države za izraelsko-palestinski sukob postići samo kroz okončanje nasilja i terora, kada palestinski narod bude imao vodstvo koje odlučno djeluje protiv terora i koje je voljno i sposobno da gradi funkcionalnu demokraciju zasnovanu na toleranciji i slobodi.
Predložena da će se mapa puta implementirati u tri faze. Cilj je bio okončati “terorizam i nasilje”, vratiti palestinski život u normalu i izgraditi palestinske institucije.
Stvari kojima su palestinske vlasti bile posvećene tokom prve faze Mape puta, a koje su se odnosile na sigurnosni aspekt:
Palestinsko rukovodstvo izdaje nedvosmislenu izjavu u kojoj potvrđuje pravo Izraela da živi u miru i sigurnosti, pozivajući na hitan i bezuslovni prekid vatre, prekid vojnih aktivnosti i svih oblika nasilja nad Izraelcima bilo gdje, te prestanak huškanja protiv Izraela.
Palestinsko rukovodstvoobjavljuje prestanak nasilja i poduzimaju konkretne napore na terenu da uhapse pojedince i grupe koji pokreću i planiraju nasilne napade na Izraelce bilo gdje.
Rekonstruisani i fokusirani aparati Palestinske samouprave započinje specifične i efikasne operacije usmjerene na suočavanje sa svima koji su povezani sa napadima na izraelske ciljeve.
Daytonov plan ‘stvaranja’ novog Palestinca
U cilju poboljšanja okruženja sigurnosne saradnje, Sjedinjene Države su po prvi put preuzele aktivnu ulogu u organiziranju i institucionalizaciji sigurnosne saradnje između izraelske okupacije i Palestinske vlasti. U martu 2005. Sjedinjene Države su formirale vijeće za koordinaciju sigurnosne saradnje između Palestinske samouprave i Izraela na čelu s američkim generalom Keithom Daytonom, koji je lično preuzeo zadatak nadzora nad pripremom i obukom palestinskih sigurnosnih službi, kako bi unaprijedili njihovu sposobnost da osujete operacije oružanog otpora.
Želio je da kursevi obuke koje je nadgledao doprinesu nametanju nove sigurnosne doktrine u Palestinskoj samoupravi, tako da bi usvajanje te doktrine od strane pripadnika sigurnosnih službi Samouprave dovelo do „stvaranja novog Palestinca” koji sprečavanje otpora protiv izraelske okupacije vidi kao svoj nacionalni interes.
Dayton u jednom od svojih predavanja kaže da mu u spomenutim aktivnostima pomažu brojni britanski i kanadski oficiri te brojni sigurnosni eksperti iz privatnih kompanija koje su djelovale u Iraku. Ovi oficiri stalno lutaju Zapadnom obalom, sastaju se s palestinskim oficirima i koordiniraju s njima, te kontinuirano rade na procjeni sigurnosne situacije i davanju savjeta njegovom rukovodstvu.
Prema Daytonu, neke arapske zemlje su sarađivale s njim, poput Jordana, Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, a mnoge sigurnosne agencije – uključujući arapske – sarađivale su s njim kako bi ‘stvorili novog Palestinca’.
Konferencija u Anapolisu 2007.
Američki predsjednik George W. Bush je 27. novembra 2007. u Pomorskoj akademiji Sjedinjenih Država u Anapolisu organizirao bliskoistočnu mirovnu konferenciju. On je tom prilikom rekao: “Ne smijemo prepustiti pobjedu ekstremistima. Svojim nasilnim akcijama i prezirom prema ljudskom životu, ekstremisti nastoje da palestinskom narodu nametnu mračnu viziju. Predsjednik Abas i njegova vlada se suprotstavljaju ovoj mračnoj viziji. Oni palestinskom narodu nude alternativnu viziju budućnosti. Ako palestinski lideri ostvare ovu viziju, zadat će razoran udarac snagama ekstremizma.”
Mahmoud Abbas je odgovorio ističući da on i njegova administracija rade “u skladu sa onim što Mapa puta diktira, i našim obavezama u njoj, u borbi protiv haosa, nasilja i terorizma i obezbjeđivanja sigurnosti, reda i vladavine zakona. Vlada Palestinske nacionalne samouprave radi neumorno i bez oklijevanja i u izuzetno teškim okolnostima na postizanju ovog plemenitog cilja, koji prije svega predstavlja palestinski nacionalni interes, prije nego što bude političko pravo nametnuto potpisanim sporazumima ili Mapom puta. ”
Ovim riječima Abas se obavezao izraelskoj okupaciji i Amerikancima, a pred međunarodnim svjedocima, da provede prvu fazu projekta Mape puta. Svoje obećanje počeo je provoditi prije kraja konferencije, pošto su snage Palestinske samouprave suzbile demonstracije opozicije koje su se održale prvog dana konferencije koristeći bojevu municiju, što je dovelo do smrti jednog Palestinca.
Nakon Annapolisa, pregovori su stalno posustajali sve dok nisu došli u ćorsokak, ali njihov prekid nije značio ništa na putu sigurnosne koordinacije, koja se nastavila uprkos najavi vlasti o prekidu odnosa s izraelskom okupacijom. Ova najava nije bila ništa drugo nego mastilo na papiru. Uz eskalaciju otpora na Zapadnoj obali nakon 2021. godine, palestinske vlasti nastavile su hapsiti borce otpora, optuživati ih za terorizam i prikupljati ‘ilegalno’ oružje.
Početkom februara 2023. američka web stranica Axios citirala je američke i izraelske zvaničnike koji su rekli da je posjeta američkog državnog sekretara Anthonyja Blinkena okupiranim palestinskim teritorijama i izraelskoj okupaciji u to vrijeme bila pritisak na predsjednika Palestinske samouprave Mahmuda Abasa da prihvati “sigurnosni plan koji bi vratio kontrolu vlasti nad gradovima Nablus i Dženin, i obučio specijalne palestinske snage da se suoče s borcima otpora na okupiranoj Zapadnoj obali.”
Tokom operacije Poplava Al-Aksa u Gazi, britanski list The Times objavio je da britanski vojni tim na Zapadnoj obali radi na pripremi palestinskih vlasti da preuzmu upravu nad Pojasom Gaze. List citira britanskog ministra odbrane Granta Shappsa koji je rekao da palestinske vlasti moraju preuzeti odgovornost u Gazi nakon izraelske agresije na Pojas Gaze.
Operacija fetus
Ovih dana nastavlja se operacija koju su palestinske vlasti pokrenule protiv otpora u Dženinu 5. decembra. Hebrejska web stranica Walla objavila je da su Sjedinjene Države zatražile od izraelske okupacijeda hitno obezbijedi palestinskim službama sigurnosti opremu i municiju.
Ovo dolazi u pozadini velike sigurnosne operacije koju su pokrenule sigurnosne službe PA u Dženinu, sjeverno od okupirane Zapadne obale, prema tri palestinska, američka i izraelska izvora koji su razgovarali za hebrejski sajt.
Palestinski zvaničnik je rekao da se američki sigurnosni koordinator, general Mike Finzel, prije operacije sastao sa šefovima palestinskih sigurnosnih službi kako bi razgovarali o njihovim planovima.
On je rekao da su čelnici sigurnosnih službi Samouprave predočili Finzelu spisak opreme koja je hitno potrebna službama vlasti, a koju izraelska okupacija mora odobriti.
Hebrejska web stranica navodi da su Finzel, američki ambasador Jack Lew i drugi visoki zvaničnici u Bajdenovoj administraciji tražili od Izraela da odobri hitno slanje municije, kaciga, pancira, komunikacionih uređaja, opreme za noćno osmatranje, i zaštitna odijela za uklanjanje bombi i oklopnih vozila.
Palestinski izvor je rekao da Egipat, Jordan i Saudijska Arabija podržavaju operaciju protiv palestinskog otpora u Dženinu.
Američki portal Axios je citirao zvaničnike koji su rekli da američka pomoć sigurnosnim službama PA ima za cilj da podrži njene opsežne operacije na Zapadnoj obali.
Dodao je da je operacija vođena strahom da će islamski ekstremisti pokušati srušiti vladu, pod utjecajem onoga što se dogodilo u Siriji.
Na web stranici se navodi da je predsjednik Mahmoud Abas naredio čelnicima sigurnosnih službi vlasti da pokrenu operaciju kontrole Dženina i njegovog kampa.
Axios je potvrdio da su Abasovi pomoćnici unaprijed obavijestili Bajdenovu administraciju i savjetnike novoizabranog predsjednika Trumpa o operaciji usmjerenoj na kontrolu Dženina i njegovog kampa.
Kako se navodi na web stranici, operacija se fokusira na lokalnu oružanu grupu koja uključuje militante povezane s Džihadom i Hamasom i predstavlja ‘kritičan trenutak za Palestinske vlasti’.
