Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik. Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. – A Allah je zaštitnik vjernika.” (Ali Imran, 67.-68.)
Ovi ajeti su odgovor na tvrdnje koje su iznijeli i jevreji i kršćani – svako za sebe – da je Ibrahim, alejhi selam, pripadao upravo njima. Ova neutemeljena tvrdnja pojavila se s posebnom žestinom kada je Uzvišeni Allah objavio Svoju posljednju poslanicu preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi osporili njegovu povezanost i pozivanje na ibrahimovsku vjeru. Jer, iako nisu mogli negirati postojanje ibrahimovske vjere – pošto su na njoj temeljili svoje tvrdnje o Božanskom porijeklu vlastitih učenja – nastojali su da njen istinski sadržaj prisvoje, isključujući druge.
Međutim, s obzirom na to da se spor koji vode odnosi na događaj iz vremena kojem nisu svjedočili, jasno je da o njemu niko ne zna više od Gospodara svjetova. Otuda ovaj kategoričan i odlučan ton kojim se odbacuje njihova tvrdnja.
Iako je Allahova riječ sama po sebi dovoljna da presudi u ovakvom pitanju, u skladu s kur'anskim stilom koji nikada ne nameće tvrdnje bez dokaza, ova istina je dodatno potkrijepljena logičkim argumentom koji će ućutkati svakog razumnog čovjeka.
Naime, u prethodnom ajetu, Allah, dželle šanuhu, rekao je: ”O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite?” (Ali Imran, 65.) A potom potpuno zatvara vrata toj besmislenoj raspravi riječima: ”Vi raspravljate o onome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? Allah zna, a vi ne znate!” (Ali Imran, 66.)
Pravi razlog mržnje Jevreja prema Isau i Muhammedu, alejhimus-selam
Jevreji su, prema uputama svog poslanika Musaa, alejhis-selam, znali da će nakon njega doći dvojica velikih poslanika koji će upotpuniti njegovu misiju. Musa, alejhis-selam, oporučio je onima koji dočekaju njihovo vrijeme da ih slijede.
Međutim, oni među Jevrejima koji su izobličili i izmijenili Tevrat prema svojim hirovima i strastima, bojali su se toga, jer će ta dvojica poslanika razotkriti njihovu obmanu i ispraviti vjerovanje. Zato su, kako se navodi u predajama, vrebali i postavljali uhode po Palestini, iščekujući pojavu prvog od njih, Isaa, alejhis-selam. Njihove vjerske vođe (koji su se predstavljali kao svećenici hrama) podsticali su tadašnjeg paganskog rimskog vladara protiv njega, kako bi ga uništio prije nego što se njegova misija proširi.
A kada nisu uspjeli da ga otkriju sve dok Isa, alejhis-selam, nije odrastao i postao mladić, te kada su se uvjerili u istinitost njegovog poslanstva kroz čuda koja mu je Allah dao, njihovi vjerski učenjaci su porekli njegovo poslanstvo. Izdali su fetvu narodu da je on varalica i da ne treba slijediti njegov poziv, jer prema njihovom iskrivljenom učenju, pravi Mesija će doći da im donese pobjedu i uspostavi ‘Kraljevstvo nebesko’ za Jevreje na Zemlji. Rekli su da ga još treba čekati, jer se, po njihovim tvrdnjama, još nije pojavio.
Zatim su se pripremali za poslanicu drugog vjerovjesnika kojeg su čekali, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Znajući da će se on pojaviti na Arapskom poluotoku, neki od njih su se čak iselili u Jesrib, današnju Medinu, nadajući se da će se pojaviti među njima.
I kada se on pojavio, oni su ga prepoznali, kao što se navodi u ajetu: ”Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.” (El-Bekara, 146.)
No, kao što su postupili i sa Isaom, alejhis-selam, tako su porekli i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljednjeg Allahovog poslanika, i udružili se s mnogobošcima protiv njega. A budući da su već ranije uspjeli izopačiti izvorno vjerovanje u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, sa kojim je došao Isa, alejhis-selam, i pretvoriti ga u doktrinu trojstva obojenu širkom, zahvaljujući naporima jednog od njihovih učenjaka, Pavla (Šaula), koji je tvrdio da je prihvatio kršćanstvo i nazvao sebe ‘svetim Pavlom’, i mnogi sljedbenici kršćanstva pridružili su im se u poricanju posljednje Allahove objave, Kur'ana.
Mudrost Božanske zaštite posljednje Objave
Tako postaje jasno i lahko razumljivo zašto je Allah, dželle šanuhu, od svih prethodnih nebeskih knjiga, samo Kur'an sačuvao od iskrivljavanja. Jer, upravo je u Kur'anu sadržana srž svih prethodnih objava, prije svega čisti monoteizam (tevhid), zatim propisi potrebni vjernicima za život u svim vremenima, do Sudnjeg dana.
U Kur'anu je, također, jasno i nedvosmisleno pobijena ideja postojanja “tri nebeske vjere (religije)”. Ne postoji više vjera, postoji samo jedna istinska i ispravna vjera, a to je islam. To je ista ona vjera u koju je pozivao Ibrahim, alejhis-selam, i koju su potvrđivali i u koju su pozivali svi poslanici koji su došli poslije njega.
U 68. ajetu sure Ali Imran, koji smo naveli na početku teksta, Uzvišeni Allah je jasno odredio one čija je vjera primljena kod Njega, a to su oni koji su slijedili Ibrahima, alejhis-selam, a zatim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svi koji su povjerovali u njegovo poslanstvo i slijedili ga.
Zbog toga se Allah u Kur’anu obraća svim poslanicima – od Ibrahima, alejhis-selam, do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ”Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” (El-Mu'minun, 52.)
Ovim se zatvara put munaficima iz muslimanskih redova, posebno arapsko-muslimanskim vladarima, dvorskoj ulemi i kvaziintelektualcima, koji zagovaraju ideju o više tzv. ”ibrahimovskih vjera” i koji podržavaju stvaranje tzv. ”Abrahamovskog saveza”, o kojem je govorio i američki predsjednik Trump tokom njegove nedavne posjete Zaljevu. On je čak najavio mogućnost pridruživanja Saudijske Arabije tom perfidnom i opasnom savezu.
Allahovi poslanici iz loze Ibrahima, alejhis-selam, nisu pozivali u različite vjere, već u jednu te istu vjeru u koju je Ibrahim, alejhis-selam, ranije pozivao, a koju je nazvao islamom.
Allah je naredio svim poslanicima poslije Ibrahima, alejhis-selam, da se drže te vjere i slijede je, o čemu jasno govori ajet: ”I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (El-Bekara, 132.)
”Abrahamovski savez” ili ”Kuća Abrahamove porodice” koja obuhvata džamiju, crkvu i sinagogu, naizgled je poziv na dijalog i ljudsko bratstvo, ali u svojoj suštini je rušenje čistog monoteizma (tevhida), legalizacija nevjerovanja u Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo i posljednju Allahovu objavu, Kur'an, te priprema za normalizaciju odnosa s cionističkim okupatorskim entitetom u Palestini.
Ta perfidna ideja je zapravo pokušaj iskrivljavanja islama i preoblikovanja vjerskog identiteta muslimana na način koji služi političkim agendama cionista. To je zamjena veze bratstva u vjeri, tj., islamskog bratstva, vezom ljudskog bratstva koja neminovno vodi priznanju okupatorske cionističke tvorevine i njihovog lažnog prava na Palestinu i na džamiju Al-Aksu. Automatski, cionisti će zauzeti tron i vođstvo takvog saveza i tako će nastati novi Bliski istok koji će služiti, čuvati i ostvarivati interese cionističkog entiteta.
Stoga je dužnost, prije svega, islamskih učenjaka i islamskih zajednica da se suprotstave ovoj nakaradnoj ideji i ovim opasnim prijetnjama, te da aktivno rade na osvješćivanju muslimanskih generacija objašnjavajući im opasnost i pogubnost takve ideje, kao i na sprječavanju prihvatanja takvog saveza od strane arapsko-muslimanskih vladara.
