Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je Junus ibn Ubejd imao radnju u kojoj je prodavao platna i odijela. Shodno kvalitetu, neka odjela koštala su četiristo, a neka dvjesta dirhema. Junus je zaposlio svoga bratića kao prodavača u radnji i objasnio mu sve u vezi cijena platna i odijela. Jedanput je neki čovjek svratio u radnju da kupi odijelo za četiristo dirhema. Mladić mu je ponudio odijela od dvjesta dirhema i pohvalio njihov kvalitet. Čovjek je bio zadovoljan kvalitetom odijela, pa je za četiristo dirhema kupio odijelo koje je koštalo dvjesta dirhema i zadovoljan napustio radnju.
Junus se tada vraćao iz džamije i prepoznao je odijelo koje je čovjek nosio u ruci. Prišao mu je i upitao ga: ”Koliko si platio to odijelo?” ”Četiristo dirhema”, odgovorio je čovjek. Junus mu je rekao: ”Ali, to odijelo ne vrijedi više od dvjesta dirhema. Vrati se u radnju i traži od prodavca da ti vrati dvjesta dirhema.” Na to mu je čovjek rekao: ”U mojoj zemlji ovo odijelo vrijedi petsto dirhema i ja sam zadovoljan sa cijenom odijela.”
Junus mu je odgovorio: ”Vrati se, zaista je savjet u vjeri bolji od dunjaluka i svega što je na njemu.” Zatim je zajedno s njim otišao u radnju i vratio mu dvjesta dirhema, a zatim je izgrdio svoga bratića što mu je prodao odijelo za četiristo dirhema, rekavši mu: ”Sram te bilo! Kako se ne bojiš Allaha?! Zašto si čovjeku naplatio odijelo skuplje za dvjesta dirhema, a zaboravio si posavjetovati muslimana?” Mladić je odgovorio: ”Allaha mi, čovjek je bio zadovoljan sa kvalitetom i sa cijenom odijela.” Na to mu je Junus rekao: ”A zašto njemu nisi poželio isto što i samom sebi?!”
