Oslobađanje Sirije od zločinačkog diktatora Bašara Asada je događa koji je zasjenio sve ostale velike događaje u svijetu. Sirijska opozicija je postigla ogroman uspjeh, niko se, pa ni oni sami, nije nadao da će zločinački režim Bašara Asada tako brzo pasti. Najistaknutija ličnost u ovoj priči je Ahmed el-Šer’a, poznatiji kao Ebu Muhammed el-Džulani, lider najveće opozicione oružane snage Hajatu Tahrir, odnosno lider prelazne vlasti u Siriji nakon svrgavanja Asada.
Ahmed el-Šer’a je dao intervju poznatom arapskom novinaru Ahmedu Mansuru. U spomenutom intervjuu Ahmed el-Šer’a je otkrio detalje kako je njegova vojska osvojila Halep, tj. kako su oslobodili Siriju.
Ahmed Mansur je prvo upitao kako se se pripremili za bitku oslobađanja Halepa.
“Plan bitke bio je baziran na nekoliko ključnih elemenata: uspostavljanje jedinstvenog komandnog lanca, identifikacija slabih tačaka neprijatelja, uklanjanje mina, napadi na komandne i kontrolne centre, odvlačenje pažnje neprijatelja sa glavnog pravca dok se stvarni udarci zadaju sa drugih strana, te ostavljanje ruta za povlačenje.
Cilj nije bio totalno uništenje niti ulazak u iscrpljujuće bitke, već izazivanje sloma neprijatelja uz minimalne gubitke.
U svim gradovima vođe su ostavljale puteve za povlačenje neprijateljskim snagama, što je rezultiralo brzim kolapsom bez velikih žrtava ili razaranja.
Strategija je smanjila troškove bitke, kako u ljudstvu tako i u infrastrukturi. Postojala je svijest o deset miliona raseljenih Sirijaca koji će se trebati vratiti svojim domovima, što je zahtijevalo očuvanje gradova i njihovih institucija”, rekao je Ahmed el-Šer’a i nastavio osamim detaljima bitke za Halep.
“Nakon što smo proučili pripreme režima za bitku, shvatili smo da su ispred svakog grada bila postavljena četiri odbrambena pojasa sa unakrsnom vatrom. Unakrsna vatra znači da, kada otvore vatru sa svih strana, prolaz kojim se krećeš pretvaraju u vatrenu zonu koja uništava sve što se pomakne. Ove odbrambene linije izgradili su Rusi i Iranci.
Strategija bitaka kaže da ne postoji vojska niti utvrda bez slabe tačke.
Naša strategija nije se temeljila na direktnoj konfrontaciji koja bi nas iscrpila ili dovela do nulte tačke, već na pronalaženju tih slabih tačaka i proboju kroz njih.
U zoru 27. novembra, dan kada je bitka započela, četiri komandosa specijalne jedinice pod nazivom “Crveni odredi” izvršili su specifičan napad na komandni centar na području Šeih Akila, koje je bilo jedno od najutvrđenijih mjesta u ruralnom dijelu Halepa.
To mjesto, smješteno između dvije planine, čuvalo je komandnu sobu i kontrolni centar za Halep. Kontrola nad tim mjestom značila je paralizaciju svih režimskih snaga u Halepu, jer bi izgubile mogućnost koordinacije.
Napad je prethodno detaljno pripreman.
Prije početka bitke, teren je bio miniran s 300 protupješadijskih mina. Mjesec dana prije bitke, svakodnevno su slati stručnjaci za deaktivaciju mina, koji su uklanjali upaljače, a mine ostavljali na mjestu, kako bi zavarali neprijatelja.
Na dan bitke, put je bio čist. Specijalne jedinice su iznenadile iranske snage u komandnom centru, eliminisale ih i u roku od 24 sata osvojile preko 20 sela. Za 48 sati, ušli su u Halep bez ijednog stradalog civila i bez uništavanja kuća.
Tokom prvog dana, 27. novembra, stotinu naoružanih grupa uspješno je ušlo u Halep koristeći taktičko zavaravanje – neprijatelja su navodili na pogrešne lokacije, dok su se stvarne snage kretale iz neočekivanih pravaca.
Na području u blizini Halepa, u mjestu zvanom Al-Abzimo, snage su bile okupljene kako bi zavarale režim i navele ga da pomisli da će se bitka odvijati tamo.
Međutim, stvarni napad izveden je kroz pravac Šejh Akila, kako je već rečeno. Odveli su me na uzvišenje i pokazali mi kako su se snage probile kroz uzak prolaz između dvije planine.
Četiri specijalca su uništila komandni i kontrolni centar neprijatelja, što je izazvalo potpuni kolaps njihovih linija odbrane.
Od tog trenutka, počeo je niz uzastopnih slomova režimskih snaga.
Strategija je bila jasna – izbjegavati uništavanje, ubistva, pljačku i nasilje unutar gradova.
Halep, grad sa četiri miliona stanovnika, od kojih je polovina još uvijek bila u gradu, oslobođen je bez civilnih žrtava i razaranja. Ova strategija očuvanja gradova omogućila je ulazak u Halep, Hamu i druge gradove na sličan način.
Prilikom ulaska u Halep, posjetio sam biskupa Hanu Joulfa, koji mi je rekao da, prema njegovom znanju i historijskim čitanjima, nikada nije zabilježeno da grad sa dva miliona stanovnika bude osvojen bez civilnih žrtava ili uništavanja imovine. Ovo se dogodilo u Halepu”, rekao je Ahmed el-Šer’a .
U nastavku je objasnio da su nakon oslobađanja Halepa, primjenili sličnu strategiju i u Hami, Homsu i Damasku.
“Na dan kada je pala Hama, veliki broj režimskih vojnika napustio je svoje položaje.
Homs, ključna tačka koja povezuje cijelu Siriju, pružao je snažniji otpor, ali je strategija proboja na slabim tačkama i ovdje donijela uspjeh. U roku od nekoliko dana oslobođeni su Homs i Damask.
Ova strategija oslobađanja gradova bez uništenja i žrtava zahtijeva dublje objašnjenje, ali je jasno da je bila ključni faktor uspjeha.
Kad sam posjetio Halep, odveli su me u sjedište civilne uprave smješteno u bivšoj zgradi stranke Baas.
Ta zgrada bila je impozantna, s brojnim kancelarijama i prostorijama. Rečeno mi je da je stranka Baas posjedovala šezdeset zgrada u tom gradu, uključujući i objekte za djecu svojih zaposlenih”.
Amerikanci, Rusi i Iranci bili su iznenađeni brzinom napredovanja. Čak su i pobunjenici bili iznenađeni razvojem situacije.
Jedan od komandanata rekao je da je očekivao da će bitka trajati između dva i šest mjeseci, ali je cijela operacija završena za jedanaest dana.
Sve se to dogodilo zahvaljujući preciznoj strategiji i Božijem određenju.
Bitke su vođene danju i noću, bez prestanka, kroz dvjesto pedeset sati kontinuirane borbe.
Sve jedinice bile su organizirane tako da neprijatelj nije imao predaha.
Uz pomoć specijalnih jedinica djelovalo se iza neprijateljskih linija, što je dodatno zbunjivalo neprijateljske snage.
Već mjesec dana prije početka bitke, u gradove su infiltrirane jedinice koje su stvarale haos iznutra.
Tokom ulaska u gradove izbjegnute su pljačke i neovlašteni upadi”.
Kada su ušli u Damask, Ahmed Šer'a je odmah su poslalo tri simbolične poruke.
Prva poruka bila je kroz sedždu zahvale Allahu, čime je jasno stavljeno do znanja da je pobjeda dar od Allaha.
Druga poruka bila je klanjanje ikindije-namaza u Emevijskoj džamiji, vraćajući je muslimanima nakon što su je šiitske snage koristile za svoje obrede.
Treća poruka bila je posjeta kući njegovih roditelja, čime je poslana jasna poruka svim Sirijcima da se mogu vratiti svojim domovima koji su im bili oduzeti.
Bitka za oslobođenje Sirije nije bila samo vojna pobjeda, već i strateški plan za očuvanje gradova, vraćanje domova njihovim vlasnicima i obnovu države nakon godina sukoba.”
Pripremio: Sanel Ramić
