Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pitali jednog pobožnjaka: ”Ko je najsretniji čovjek?”
Odgovorio je: ”Onaj koji najviše usrećuje druge ljude.”
Pitali jednog učenjaka: ”Zašto si uvijek nasmijan?”
Odgovorio je: ”Stidim se da budem tužan, a znam da je moja sudbina u Allahovoj ruci.”
Pitali mudrog Lukmana: ”Od koga si naučio mudrost?”
Odgovorio je: ”Od neznalica, kad god sam primijetio neku mahanu kod njih, trudio sam se da je izbjegavam.”
Pitali su imama Ahmeda ibn Hanbela: ”Kad će čovjek osjetiti slast potpunog odmora i rahatluka?”
Odgovorio je: ”Onda kad mu noga smjerno zakorači u Džennet.”
Pitali beduina: ”Kako ćemo znati da se približio kraj ovoga svijeta?’
Odgovorio je: ”Kada onaj koji govori istinu bude morao platiti cijenu za istinit govor, a lažov bude nagrađivan zbog lažnog govora.”
Ibnul-Kajjim el-Džvzijje, upitan je: ”Ako Allah podari čovjeku neku blagodat, kako može znati je li to blagodat ili je iskušenje?”
Odgovorio je: ”Ako ga približava Allahu, to je blagodat, a ako ga udaljava od Allaha, to je onda iskušenje i fitna.”
Hasan el-Basri, rekao je: “Onaj ko se sa vama natječe u vjeri i dobrim djelima, natječite se sa njim, a onaj ko se sa vama natječe u dunjalučkim blagodatima, prepustite to njemu.”
Abdullah ibn Mubarek, rekao je: “Možda malo djelo bude uvećano zbog nijeta i namjere, a veliko djelo bude umanjeno zbog nijeta i namjere.”
Fudajl ibn Ijad, rekao je: ”Što je neki grijeh u tvojim očima manji, kod Allaha je taj grijeh sve veći, a što je grijeh u tvojim očima veći, kod Allaha je taj grijeh sve manji.”
Prenosi se da je Ahmed ibn Hanbel rekao: ”Ako želiš da Allah učini neprekidnim ono što ti voliš, onda ne prekidaj činiti djela koja Allah voli.”
Ibnul-Kajjim je rekao: ”Koliko god imao nedostataka u ibadetu, ne ostavljaj nikada lijep ahlak, možda će ti lijep ahlak biti ključ za najviše stepene u Džennetu. Zar mislite da pobožni ljudi nisu imali grijeha? Oni su ih samo skrivali i nisu ih javno činili, oni su se kajali zbog grijeha i nisu ustrajavali u griješenju, oni su ih priznavali, a nisu sebi tražili opravdanje zbog grijeha i nakon loših djela činili su dobra djela.”
Jahja ibn Muaz, rekao je: “Srca su poput lonaca za kuhanje hrane, a jezici su njihove kutlače. Zato obratite pažnju na ono što čovjek govori. Njegov jezik će iz srca ”zagrabiti” slatko, kiselo, ukusno i gorko, i pokazat će vam okus njegovog srca.”
Ahmed ibn Harb, rekao je: “Obožavao sam Allaha pedeset godina i nisam osjetio slast ibadeta dok nisam ostavio troje: ostavio sam zadovoljstvo ljudi dok nisam bio u stanju govoriti istinu, ostavio sam loše društvo dok nisam našao dobre i pobožne prijatelje, i ostavio sam slasti ovoga svijeta dok nisam našao i osjetio slast Ahireta.”
