Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…” (El-Feth, 29.)
Ovaj ajet govori o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima. Naime, Allah je u ovom ajetu spomenuo neke osobine ashaba među kojima je i strogost prema nevjernicima, nezadovoljstvo bezvrijednim dunjalučkim stvarima, i samilost muslimana jednih prema drugima kao braće u vjeri.
Historija nam je sačuvala mnoštvo primjera navedenih osobina ashaba, a mi ćemo ovom prilikom spomenuti dva pisma Halida ibn Velida, radijallahu anhu, jedno koje je bilo upućeno perzijskim vođama prije Bitke Zatus-Selasil, u kojem ih upozorava na bolne posljedice ako se odupru muslimanskoj vojsci i spriječe prenošenje islamske poslanice njihovim potlačenim narodima, i drugo koje je poslao Ebu Ubejdi ibn Džerrahu, radijallahu anhu, glavnom komandantu muslimanske vojske u Šamu u vrijeme hilafeta hazreti Ebu Bekra, radijallahu anhu, u kojima u potpunosti dolazi do izražaja kur'anski opis ashaba i njihovih osobina.
Sadržaj pisma koje je Halid ibn Velid poslao perzijskim vođama, glasio je: ”U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog! Od Halida ibn Velida vođama Perzije. Neka je mir i spas na one koji slijede uputu! Hvala Allahu Koji vas je razjedinio, Koji je oslabio vašu moć i uništio vašu vlast. Kada dobijete ovo moje pismo pošaljite mi zalog kojim ćete steći moju zaštitu, i obaveži te se na plaćanje džizije. Ako to ne učinite, tako mi Allaha, dolazim vam sa vojskom koja voli smrt kao što vi volite život.”
Tako je ”Allahova sablja”, Halid ibn Velid, pisao perzijskim vođama. Međutim, prijetnja i žestina se pretvorila u samilost i poniznost kada je Halid ibn Velid, radijallahu anhu, pisao Ebu Ubejdi ibn Džerrahu, radijallahu anhu, obavještavajući ga o njegovom preuzimanju komande nad vojskom umjesto Ebu Ubejde.
Njegovo pismo glasilo je: ”U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog! Ebu Ubejdi ibn Džerrahu od Halida ibn Velida. Hvala Allahu, pored Kojeg drugog boga nema! Molim Allaha za vašu i našu sigurnost na Dan najvećeg straha i zaštitu od ovog svijeta. Meni je stiglo pismo od halife Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra, radijallahu anhu, u kojem mi naređuje da dođem u Šam i preuzmem komandu nad vojskom.
Allaha mi, nisam to tražio, niti sam želio, niti sam pisao halifi o tome. A što se tebe tiče, neće se biti neposlušno tvojim naredbama, niti će se suprostavljati tvom mišljenju, niti će se bilo koja stvar odlučivati mimo tebe. Ti si jedan od muslimanskih uglednika i vođâ čiju vrijednost niko ne može poreći. Neka Allah upotpuni blagodat dobročinstva koju nam je podario, neka nam se smiluje i sačuva nas od džehennemske vatre. Ves-selamu alejke ve rahmetullahi!”
U ova dva pisma primjećujemo sljedeće:
Gordost i dostojanstvo Halida ibn Velida, radijallahu anhu, kada se obraća nevjernicima i neprijateljima islama, i počinjanje pisma spominjanjem svog imena prije perzijanskih vođa.
Ali kada se obraća ashabu Ebu Ubejdi ibn Džerrahu, radijallahu anhu, Halid je svoje pismo počeo spominjanjem Ebu Ubejde prije nego što je spomenuo sebe, a to je bilo samo zbog Ebu Ubejdinog položaja i mjesta u Halidovom srcu, koji je iznimno poštovao Ebu Ubejdu, radijallahu anhu, zbog njegovog statusa i ranog primanja islama.
Zatim, prijetnja Halida ibn Velida nevjernicima s kojima je ratovao i unošenje straha i psihičkog poraza u njihova srca.
Međutim, u pismu Ebu Ubejdi, radijallahu anhu, situacija je potpuno obrnuta, pa vidimo kako se Halidove riječi pretvaraju u ljubaznost, poštovanje i upućivanje dove za brata muslimana.
Da, to su ashabi za koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne vrijeđajte moje ashabe! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi neko od vas udijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao vrijednost pregršta hrane koju oni udijele, pa čak ni pola toga.” (Muttefekun alejhi)
To su ashabi na koje se mi volimo pozivati, a čije razumijevanje i primjenu islama ne slijedimo u našem životu i u našim međusobnim odnosima jednih prema drugima i prema našim dušmanima, koji su dijametralno suprotni odnosu ashaba i kur'anskom opisu iskrenih sljedebenika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a što najbolje potvrđuje odnos muslimana prema stradanju naše braće i sestara u Gazi koji – iako napadnuti sa svih strana i iz svih vrsta oružja i oruđa, i izdati od svih muslimana bez izuzetka -, pružaju nezapamćen otpor cionističkom okupatoru i njegovim krstaškim saveznicima.
I ako neko danas, među gotovo dvije milijarde muslimana (tako brojni, a tako slabi i nemoćni!), liči na ashabe, onda su to neustrašivi mudžahidi Gaze, na koje bi, bez imalo sumnje, bio ponosan, prije svih Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim i njegovi ashabi, a prije svih Halid ibn Velid, radijallahu anhu, koji je izvojevao mnogobrojne pobjede na tlu Šama u čijem sastavu je bila i Palestina, i od kojeg su, na sâmo spominjanje njegovog imena, strahovale milionske perzijsko-bizantijske vojske.
