Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Dok je šejh držao predavanje, prišao je nepoznat čovjek i nakon što je nazvao selam, sjeo je u zadnji red i pažljivo slušao predavanje. U ruci je držao flašu s vodom koju nije ispuštao iz ruke.
Šejh je prekinuo svoj govor, okrenuo se prema strancu i upitao ga: ”Imaš li neku potrebu da ti je ispunimo, ili neko pitanje da ti damo odgovor na njega?”
Čovjek je rekao: ”Ni jedno, ni drugo. Ja sam trgovac i došao sam da vam prodam ovu flašu vode za koju sam se zakleo da je neću prodati osim onome ko zna cijeniti njezinu vrijednost, a ti si, bez sumnje, dostojan toga.”
Šejh je rekao: “Daj mi tu flašu!”
Zatim ju je okretao u ruci diveći se vodi u njoj, a onda se okrenuo gostu i upitao: ”Za koliko je prodaješ?”
Čovjek je odgovorio: ”Za sto dinara.”
Šejh je rekao: ”To je malo za ovakvu vodu, dat ću ti sto pedeset dinara.”
Čovjek je rekao: ”Ne! Želim samo sto dinara, ni manje ni više.”
Šejh je rekao svome sinu: ”Idi svojoj majci i donesi mi sto dinara.”
I, zaista, nepoznati čovjek je uzeo sto dinara i otišao svojim putem zahvaljujući šejhu što je kupio flašu vode i što je shvatio njezinu stvarnu vrijednost.
Nakon završenog predavanja, šejh je otišao u svoju sobu, a prevelika radoznalost natjerala je njegovog sina da pregleda flašu i vidi šta je u njoj, dok se nije uvjerio – ne ostavljajući mjesta sumnji – da je to zapravo obična voda.
Zatim je žurno ušao kod oca, vičući: ”Oče, ti si učen i mudar čovjek, kako si mogao dozvoliti ovom strancu da te prevari i da ti proda običnu vodu za sto dinara?! Ne znam da li bi se više čudio njegovoj lukavosti i pokvarenosti, ili tvojoj dobroti, naivnosti i brzopletosti.”
Šejh se nasmiješio i rekao: ”Sinko moj, ti gledaš u ovu flašu samo vanjskim, očnim vidom, i zato je to za tebe samo obična voda, a ja sam vidio da je ovaj stranac u flaši nosio svoj obraz i njegov ponos je odbio da se ponizi pred prisutnima i da traži novac koji mu je potreban. On je imao potrebu za sto dinara, i više od toga nije želio uzeti. Hvala Allahu, Koji mi je omogućio da shvatim šta želi i sačuvam njegov obraz pred prisutnima. I da sam se hiljadu puta zakleo da je ono što sam mu platio malo, ne bih prekršio zakletvu.
I ako možeš razumjeti bratovu potrebu prije nego što ti je kaže, onda to uradi, jer je to najljepše i najprimjerenije. Obrati pažnju na svoju braću, komšije i prijatelje, jer oni mogu biti u nevolji i potrebi, ali stid, čednost i čuvanje obraza sprječava ih da se ponižavaju i da traže od ljudi. Stoga, pročitaj njihove potrebe prije nego što ih kažu. Jer, ako nisi u stanju pročitati i razumjeti ćutanje svoga brata, onda ne možeš čuti i razumjeti ni njegov govor.”
