Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Svakog Kurban-bajrama muslimani se prisjećaju kur'anskog kazivanja o Ibrahimovom, alejhi selam, velikom iskušenju i veličanstvenoj žrtvi u ime Allaha. To je priča o najvećoj žrtvi u povijesti ljudskog roda, žrtvi blagog, brižnog i samilosnog oca, Ibrahima, alejhi selam, ali i žrtvi njegovog pokornog i poslušnog sina.
Zamislimo čovjeka koji je doživio duboku starost (u nekim predajama se spominje da je Ibrahim, alejhi selam, imao 86 godina kada je dobio sina Ismaila), čovjeka koji je skoro izgubio nadu da će imati porod, a onda mu Allah, dželle šanuhu, podari sina.
Naime, Ibrahim, alejhi selam, je doživio duboku starost bez potomstva, pa je u dovi skrušeno molio Allaha: ”Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!” (Es-Saffat, 100.) I Allah, dž.š., je uslišao njegovu dovu: ”Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.” (Es-Saffat, 101.)
Nije bilo sretnijeg oca od Ibrahima, alejhi selam, dok je gledao kako mu sinčić izrasta u lijepog, zdravog, umiljatog, pronicljivog i poslušnog dječaka. I taman kada je Ismail porastao toliko da svom starom babi može pomagati u poslu, Ibrahim, alejhi selam, je sanjao san u kojem mu Allah, dželle šanuhu, naređuje da svog sina Ismaila zakolje i prinese kao žrtvu u ime Allaha: ”I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?’ – ‘O oče moj’, – reče – ‘onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.”’ (Es-Saffat, 102.)
Koje se to ljudsko srce ne bi pokolebalo, koja desnica ne bi zadrhtala u situaciji kada, kao žrtvu, treba prinijeti vlastito dijete, sina jedinca, osim srca i desnice Allahovog prijatelja, Ibrahima, alejhi selam, onoga koji je dobro znao i čvrsto vjerovao da Allah daje život i smrt, da je Allah Milostivi Gospodar Koji Svome robu hoće samo dobro i korist, i koji je u potpunosti bio predan i pokoran Uzvišenom Allahu.
Stoga, želimo naglasiti da kazivanje o Ibrahimovom iskušenju i spremnosti da, u ime Allaha, žrtvuje sina Ismaila, nije obično kazivanje, već je to kazivanje koje nas podsjeća na spremnost na žrtvu u ime Allaha i potpunu pokornost i robovanje samo Allahu, dželle šanuhu.
Ovo kazivanje nas uči da se samo pokornošću Allahu, prije ili kasnije, ostvaruje sve ono što čovjek poželi i da je zadovoljstvo sa Allahovom odredbom i sudbinom, ma kakva ona bila, najveći stepen ubjeđenja i jekina.
Kazivanje o Ibrahimu, alejhi selam, uči nas da iskušenja ne traže dozvolu ni od koga, i da za njih trebamo pripremiti dobra djela koja će nas učiniti dostojnim da Allah nekoga od nas izabere za velika iskušenja. Jer, oni koji su najviše voljeli Allaha, i koji su Mu bili najpokorniji, imali su najveća iskušenja, kao što je Ibrahim, alejhi selam, i naš poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Kur'ansko kazivanje o Ibrahimu, alejhi selam, uči nas da dobročinstvo prema roditeljima neće proći bez nagrade makar se radilo o roditeljima nevjernicima. Ibrahim, alejhi selam, pokazao je vrhunac odgoja, lijepog ponašanja i dobročinstva prema svome ocu koji je bio nevjernik, pa mu je Allah podario sina koji je isto tako pokazao vrhunac odgoja i poslušnosti prema ocu i koji je Ibrahimu, alejhi selam, nakon što ga je obavijestio da treba da ga žrtvuje u ime Allaha, bez oklijevanja rekao: ”O oče moj” – reče – ”onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.”
Ovakvo ponašanje dječaka od nekih jedanaest ili dvanaest godina je posljedica i iznimno lijepog odgoja od strane njegovih roditelja, stoga kažemo, kada bi očevi i majke potrošili svoje živote samo u odgajanju svoje djece, to ne bi bilo puno, jer Ismailove, alejhi selam, riječi: ”O oče moj” – reče – ”onako kako ti se naređuje, postupi”; olakšale su Ibrahimu, alejhi selam, i olakšat će svakom vjerniku, sve nevolje i poteškoće koje su doživjeli u toku odgoja djece.
I iznenadno Božansko olakšanje nakon velike nevolje čini da onaj ko je pogođen iskušenjem i nevoljom istog trenutka zaboravi na svaku bol, ma kolika ona bila.
Allahove riječi: ”O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine; – to je zaista bilo pravo iskušenje!” (Es-Saffat, 104.-106.), u potpunosti su odagnale Ibrahimovu, alejhi selam, bol i brigu.
Iz kazivanja o Ibrahimu, alejhi selam, i njegovom sinu Ismailu, alejhi selam, učimo da iza svakog Ismaila stoji majka poput Hadžer, alejha selam. Stoga nije čudno što mi u našim generacijama gubimo mnoštvo svojih ”ismaila”, jer su mnoge današnje ”hadžere” zapostavile odgoj svoje djece na principima tevhida i lijepog ahlaka, na kojima je Hadžer, alejha selam, odgajala i podizala svog plemenitog sina Ismaila, alejhi selam.
Iz kazivanja o Ibrahimu, alejhi selam, i njegovom velikom iskušenju, učimo da su dunjalučke nevolje zaista lahke i neznatne ako pored sebe imate majku, odnosno suprugu, kao što je Hadžer, alejha selam, i sina kao što je Ismail, alejhi selam.
