Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Rekao je: ”Čuo sam svoju majku kako traži so od komšija, a imali smo dovoljno soli u kući. U početku nisam razumio. Bio sam zbunjen. Zašto bi neko tražio nešto što već ima? Pa sam je pitao: ‘Majko, imamo soli. Zašto je tražiš od komšija?’
Ona se samo blago nasmiješila i rekla nešto što mi je promijenilo pogled na svijet: ‘Sine, naše komšije nemaju mnogo imetka i često nas mole za neke stvari. S vremena na vrijeme, ja zatražim od njih nešto sitno da bi i oni osjetili da mi njih trebamo. Tako im nije neugodno kad dođu da traže ono što im stvarno treba.”’
Ponekad nam život ponudi obične slike iz svakodnevice, koje na prvi pogled nemaju nikakvu posebnu vrijednost, ali ako zastanemo, pogledamo ih srcem i promislimo, shvatit ćemo da se u njima krije bezbroj mudrosti.
Naša su srca poput vrtova. Ako ih dugo ne zalijevamo, presuše. A voda tih vrtova su naši osmijesi, neznatni pokloni, naše brige jednih za druge. Postupak ove majke uči nas da nekad traženje pomoći od drugih nije slabost, nego most putem kojeg gradimo ljubav, povjerenje i osjećaj zajedništva.
Uči nas također da pomaganje nije samo u onome što dajemo, nego i kako dajemo. Nije dovoljno dati, treba dati bez ponižavanja, pomoći bez osjećaja nadmoći, biti uz druge, a da oni to ne osjete kao teret.
Ljepota istinskog pomaganja nije u tvojoj ruci, nego u tvojoj namjeri.
Danas živimo u svijetu gdje ljudi sve češće broje koliko su dali, a rijetko razmišljaju kako su dali. Pomažemo, ali uz podsjećanje i prigovaranje. Dajemo, ali uz pogled s visine i želju da se to vidi i zabilježi.
Zaboravljamo da je dostojanstvo čovjeka svetije od naše uloge ”dobročinitelja”.
Zato podučimo svoju djecu da budu saosjećajni, jer svako ima svoju borbu koju ne vidimo, da budu skromni, jer nikad ne znamo kada ćemo mi biti u potrebi, da budu rame za druge, a ne teret na plećima slabijih.
Jer vrijednosti poput saosjećanja, poniznosti i uzajamne brige nisu luksuz, to su temelji zdrave zajednice i istinskog islama.
Zapamtimo: Poštovanje ljudskog dostojanstva je ibadet. Ponižavanje čovjeka, čak i dok mu pomažemo, je grijeh. Ako tvoje davanje slomi nečije dostojanstvo, nisi dao, uzeo si.
Stoga budi kao majka iz ove priče. Zatraži so i kad je imaš. Ne zato što ti treba, nego zato što nekome treba osjećaj da je važan i da nije sâm.
Tako se gradi ummet. Tako se liječe srca. Tako se živi islam.
