Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U historijskim knjigama spominje se priča o jednom od poznatih islamskih vojskovođa, Meslemi ibn Abdul-Meliku i njegovom opsjedanju bizantijske tvrđave. Naime, Mesleme je u toku svog vojnog pohoda dugo opsjedao jednu bizantijsku tvrđavu, ali je nije mogao osvojiti zbog visine njezinih zidina i mnoštva vojnika u njoj koji su sa zidina tvrđave zasipali muslimane strelicama i pobili veliki broj muslimanskih vojnika.
Jedne noći, dok je muslimanska vojska odmarala i pripremala se za sutrašnju novu bitku, jednom muslimanskom vojniku sinula je ideja koju je odmah počeo sprovoditi u djelo. Naime, on je cijelu noć odlučno i strpljivo kopao rupu u zidu tvrđave sve dok nije ostvario svoj cilj, ne obavještavajući nikoga o tome.
Sutradan, muslimani su se spremili za borbu, a ovaj musliman je uzeo svoju sablju i ušao unutar tvrđave kroz rupu koju je iskopao, a zatim se žestoko borio protiv Bizantinaca dok se nije probio do vrata tvrđave. Uspio je otvoriti vrata, a onda je muslimanska vojska pohrlila unutar tvrđave i osvojila je.
Nakon osvajanja tvrđave, mudžahidu koji je prokopao rupu i otvorio vrata tvrđave izgubio se svaki trag. Komandant Mesleme ibn Abdul-Melik silno je želio da ga upozna da bi ga nagradio, pa je dva dana pozivao tog heroja da izađe pred njega, ali bez uspjeha. Treći dan ga je ponovo pozvao i kada se niko nije javio on ga je zakleo Allahom da dođe u njegov šator u bilo koje doba dana i noći.
Uveče, dok je komandant sjedio u svom šatoru, maskirani vojnik je ušao kod njega.
Mesleme je upitao: ”Jesi li ti iskopao rupu u zidu tvrđave?”
Maskirani vojnik je rekao: ”Čovjek koji je iskopao rupu i otvorio vrata tvrđave želi da ispoštuje komandantovu zakletvu, ali ima tri uvjeta da bi ispunio njegov zahtjev.”
Mesleme je upitao: ”A koji su to uvjeti?”
Čovjek je rekao: ”Da ne pitaš za njegovo ime, da ne otkriva lice i da odustaneš od bilo kakve nagrade za ono što je učinio.”
Mesleme je rekao: ”Prihvatam njegove uvjete.”
Tada je maskirani mudžahid rekao: ”Ja sam iskopao rupu na zidu tvrđave.”
Zatim se brzo vratio i izgubio među mnogobrojnim šatorima.
Kad je ovaj musliman izašao iz šatora, Mesleme ibn Abdul-Melik je zaplakao i proučio ajet: ”Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.” (El-Ahzab, 23.)
I nakon toga, kad god bi klanjao nafilu-namaz, na sedždi je učio dovu: ”Allahu moj, proživi me sa muslimanom koji je iskopao rupu na zidu tvrđave!”
Nikada niko nije saznao ime ovog hrabrog mudžahida i iznad svega iskrenog vjernika. To su bili ljudi koji su hodali po zemlji, ali su im se srca uzdizala dok se nisu čvrsto vezala samo za Allaha, a čela su im se dizala dok nisu dotakla oblake, tako da nisu vidjeli nijedno ljudsko biće.
Njihov cilj je bio jasan, steći Allahovo zadovoljstvo i ništa drugo. I sve dok njihove riječi i djela nisu u suprotnosti s Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ih bilo briga hoće li ljudi hvaliti njihova djela i njihov rad za opće dobro ili ne.
