06Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
”Između mene i Allaha sada nema nikoga.” Ovo je poznata izjava drugog pravednog halife hazreti Omera, r.a., koju je izrekao kada se vraćao sa hadža (predvodio je muslimane na hadžu kao halifa) i kada su stigli u dolinu Dadžnan blizu Mekke, rekao je: ”Nema Boga osim Allaha, Veličanstvenog i Uzvišenog! Onoga Koji daje šta hoće i kome hoće. Ja sam, svojevremeno, u ovoj dolini čuvao Hattabove deve u gruboj vunenoj odjeći. Moj otac Hattab bio je vrlo grub i strog čovjek, iscrpljivao me kada sam radio, a tukao me ako bih bio nemaran prema poslu, a evo danas između mene i Allaha nema nikoga. (Tj. ja sam vladar velikog islamskog carstva i mogu radit šta hoću).”
Ako želite upoznati karakter, narav i unutrinu ljudske duše, onda ljudima dadnite vlast. Tek tada ih možete vidjeti u njihovom pravom svjetlu i stvarnom izdanju, bez kozmetike i raznih drugih maski. Karakter halife hazreti Omera, r.a., otkriva se u ovim njegovim riječima koje je izgovorio u devetoj godini svoje vladavine, nakon što je porazio dva velika carstva, Perziju i Bizantiju, te nakon što je postao vladar tada najveće i najmoćnije države na svijetu. Međutim, hazreti Omer, r.a., nije se uzoholio i osilio zbog vlasti i moći koju je imao, jer je bio svjestan da je to dâr od Allaha, ali i emanet i iskušenje. Stoga, kada je bio na vrhuncu moći, on nije zaboravio svoju prošlost: ”U ovoj dolini sam čuvao Hattabove deve u gruboj vunenoj odjeći…”
Jedan od naših problema u današnje vrijeme je to što smo oboljeli od egocentrizma i narcisoidnosti. Kada neko od nas napiše knjigu, neprestano je drži u rukama i maše svojim ”remek-djelom” kao da niko prije njega nije napisao knjigu, kada neko osnuje firmu i dobro posluje, on više ne vidi nikoga oko sebe, kada neko od nas magistrira ili doktorira, ne propušta ni jednu priliku da onima oko sebe ukaže na to kako na kugli zemaljskoj nema većeg učenjaka od njega, kada neko od nas bude postavljen za direktora neke uprave, stekneš osjećaj da taj upravlja sunčevim sistemom.
Stoga, budimo skromni i ponizni, jer kada čovjek uspije u nećemu, pa se uzoholi, to nije pravi uspjeh, i ne predajimo se i ne odustajmo nikada, jer kada čovjek doživi neuspjeh u nekom poslu, ali se ne predaje i ne odustaje, to se ne ubraja u neuspjeh.
Jedna od poruka koja se također može izvući iz ovih riječi hazreti Omera, r.a., jeste da je hazreti Omera očeva grubost očeličila i načinila od njega ono što vatra načini od željeza. Ne spominjemo ovo kako bi potencirali grubost prema našoj djeci, naprotiv, vjerujemo da naša djeca trebaju ljubav više nego hranu i vodu, ali postoji razlika između grubosti i čvrstoće. Pretjerano popuštanje i razmaženost su štetni i neće na pravi način pripremiti djecu za život. Trebamo znati da ne predstavlja negaciju ljubavi to ako ponekad djeci kažemo: Ne!
Ko kaže da je ljubav prema kćerki to da ona diplomira na fakultetu, a ne zna ni čimbur napravit. Ko kaže da je ljubav prema sinu to da dostigne dob za brak, a uzima novac od oca kao da je još uvijek dijete u vrtiću. Ogromna je razlika između utiranja životne staze pred našom djecom i toga da mi hodamo tom stazom umjesto njih.
