Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., živjela žena (crnkinja) koja je čistila džamiju. Zatim je umrla i kao da su muslimani podcijenili ili omalovažili njezin slučaj, pa su je ukopali a da nisu obavijestili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o njezinoj smrti. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio da je nema, pitao je ashabe za nju, a oni su mu rekli: ”Umrla je, Allahov Poslaniče.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao im je: ”Zašto me niste obavijestili o tome? Pokažite mi njezin kabur!” Ashabi su mu pokazali njezin kabur, a onda joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao dženazu, a zatim rekao: ”Ovi kaburovi su ispunjeni tminom koja pokriva njihove vlasnike, Allah ih osvjetljava mojim namazom (dovom) za njih.” (Muslim)
Živimo u vremenu u kojem kada umre neki bogataš, moćnik ili uglednik, svi mu dođu na dženazu i svi izražavaju njegovoj porodici saučešće, a ako umre neki siromah ili običan čovjek iz naroda, mali broj ljudi mu dođe na dženazu. Smrt je postala obred koristoljublja i interesa.
Spominje se da je umrla sluškinja glavnog sudije i došli su svi trgovci i uglednici da mu izraze saučešće, a kada je umro glavni sudija, niko od njih nije bio na dženazi, svi su otišli da čestitaju novom sudiji poziciju glavnog sudije.
Ljubav je u islamu ibadet, i mjesto ljudi u vašem srcu mora biti u skladu s njihovom blizinom Allahu i njihovom udaljenošću od Njega, a ne prema njihovom bogatstvu i položajima. Crna žena koja je čistila džamiju nije imala toliku vrijednost kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., osim zbog njezinih dobrih djela i njezine službe i hizmeta islamu i muslimanima. Moramo prestati vjerovati da je vrijednost čovjeka u onome što posjeduje od imetka i ugleda, jer čovjek se vrjednuje po svom srcu, a ne po imetku. Starac koji dolazi u džamiju na sabah-namaz oslanjajući se na svoj štap, bolji je kod Allaha od svih bogataša na svijetu, i mnogo je snažniji i odvažniji od mladićâ koji dižu najteže tegove u teretanama, a ne mogu podići jorgan sa sebe kada čuju poziv muezina u zoru: ”Es-salatu hajrun minen-nevm!” – ”Namaz je vrjedniji od spavanja!”
Ko ti je rekao da je neki muslimanski ministar i visokopozicionirani političar bolji kod Allaha od komunalnog radnika, i da je bogata i lijepa glumica bliža Bogu od starice koja savija svoja koljena u toku namaza na svojoj serdžadi, a jezik joj stalno ponavlja: ”Allahu dragi, podari mi sretan završetak dunjalučkog života!”
Vrijednost ljudi mora biti na osnovu njihove dobrote i hizmeta islamu. Bogobojazni bogataš je bolji od siromašnog grješnika, a bogobojazni siromah je bolji od bogataša grješnika i pokvarenjaka.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradovao je Suhejba er-Rumija, r.a., uspješnom trgovinom, nakon što je svoj imetak žrtvovao u ime Allaha.
Bilal ibn Ebi Rebbah postigao je ugled i slavu onda kada je, prkoseći idolopoklonicima i njihovom mučenju, ispod ogromnog kamena ponavljao: ”Ehadun, Ehad!” – ”Jedan je, Jedan Allah!”
Selmanu el-Farisiju pripala je čast da postane član Poslanikove, s.a.v.s., porodice (”Selman je od nas, ehli-bejta”), nakon što je obišao svijet u potrazi za istinom i uputom.
Zato se ne odriči i ne bježi od običnih i siromašnih ljudi, jer je Allah mnogo zadovoljniji s tobom kada udjeljuješ sadaku siromahu, nego kada udjeljuješ poklon bogatašu, i Allah više voli kada obiđeš bolesnog siromaha, makar mu došao u posjetu praznih ruku, nego kada obiđeš bolesnog bogataša i moćnika noseći mu buket cvijeća ili najskuplju bombonjeru.
