Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je poznati islamski učenjak iz generacije tabi'ina, Mejmun ibn Mihran, rekao svome prijatelju: ”Ja sam otkrio da mi se imetak povećava nakon udjeljivanja sadake.”
Nedugo zatim, njegov prijatelj je udijelio sadaku, pa je rekao Mihranu: ”Ja sam udijelio sadaku, ali sam otkrio da mi se imetak umanjuje.”
Tada mu je Mejmun ibn Mihran, rekao: ”Ja se ophodim prema Allahu sa potpunim ubjeđenjem (u povećanje imetka nakon udjeljivanja sadake), a ti Ga iskušavaš (tj., provjeravaš da li će ti se imetak povećati nakon udijeljene sadake).”
Znaj da je prvi korak uslišavanja dove da se u tvom srcu učvrsti ubjeđenje da će dova biti uslišana, prvi korak ka izlječenju je da se u tvom srcu učvrsti ubjeđenje da će te Allah izliječiti, i prvi korak ka oprostu grijeha je da se u tvom srcu učvrsti ubjeđenje da će ti Allah oprostiti sve grijehe nakon iskrenog pokajanja.
Ništa brže ne utječe na uslišavanje dove od toga da Allah pogleda u srce Svoga roba i vidi da je svu svoju nadu položio u svog Milostivog Gospodara.
A što se tiče dove onih koji iskušavaju Allaha i provjeravaju da li će im uslišati dovu ili ne, to je ibadet ”trgovaca” i tezgaroša, a ne iskrenih vjernika.
Stoga, ne budi od onih koji obožavaju Allaha po harfu, pa kad im dadne iz Svog obilja, kažu: ”Allah je svemoćan”, a kad im uskrati blagodati, poljulja im se vjerovanje i ubjeđenje u srcu.
Razmišljaj o slučaju Musaove, alejhi selam, majke, koja je svog tek rođenog sina bacila u rijeku, potpuno uvjerena da će joj ga Svemogući Allah vratiti.
Nije rekla: ”Kako tek rođeno dijete može preživjeti u sanduku koji vodeni valovi nose i bacaju sad na jednu sad na drugu stranu?” Ili: ”Kako sam mogla da ga svojim rukama pošaljem faraonu kad ga on traži da ga zakolje?”
Bilo joj je dovoljno da čuje obećanje svog Gospodara: ”Zaista, Mi ćemo ti ga vratiti”, pa da ga baci u rijeku, a da joj ruka ne zadrhti.
Razmisli također o Hadžer, alejha selam, kada je Ibrahim, alejhi selam, doveo nju i sinčića Ismaila u mekansku pustinju bez vode, bez drveća i bez ljudi. Dao joj je samo mješinu vode i malo hurmi, a zatim se okrenuo i otišao.
Hadžer nije ništa učinila, osim što je upitala: ”Je li ti ovo Allah naredio?”
A kada je dobila potvrdan odgovor, rekla je: ”Idi! Allah nas sigurno neće ostaviti.”
Kada je ostala bez vode i počela trčati između Safe i Merve, njen jedini cilj bio je da dođe do gutljaja vode. Tada je Allah učinio da Zemzem provrije ispod nogu njenog sinčića Ismaila.
Tako je Hadžerino iskreno vjerovanje i ubjeđenje, Allah nagradio izvorom Zemzem koji nikad ne presušuje. Jer, Allah nikada neće ostaviti i iznevjeriti Svoje iskrene robove.
