Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svojoj knjizi Sajdul-hatir, imam Ibnul-Dževzi zabilježio je predaju u kojoj se navodi da je bio jedan vrlo bogat i pobožan čovjek koji je mnogo zahvaljivao Allahu na blagodatima koje mu je podario. Međutim, nakon izvjesnog vremena, njegovo stanje se promijenilo i on se odao grijesima, ali se njegovo stanje, u pogledu bogatstva i blagodati koje je imao, nije promijenilo, pa je rekao: ”Gospodaru moj, moja pokornost se promijenila, ali se Tvoje blagodati nisu promijenile.” Nakon toga, u snu je čuo glasnika koji mu je rekao: ”Čovječe, dani veze (tj., dani veze sa Allahom, dani ibadeta i dobrih djela) nama su sveti. Mi smo ih sačuvali, a ti si ih iznevjerio.”
Uistinu je neizmjerna Allahova milosti prema Njegovim robovima. Čak i onda kad čovjek prekine vezu, kad se ne pridržava zavjeta datog Allahu, kad se udalji od Allahove milosti, Allah ne dozvoljava da propadne taj zavjet i ta veza, jer On je Milostivi Gospodar. On zna koliko je čovjek slab i nemoćan, i zna da ga šejtan čeka u svojim busijama sa svojim vesvesama, spletkama i zamkama, želeći ga odvratiti od Pravog puta i pokornosti Allahu.
Allahovu neograničenu milost, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrazio je riječima: ”Kada biste znali kolika je Allahova milost, pouzdali bi se u nju.” (Sahihul-Džami’, br. 5260.) Tj., bili biste sigurni da će vam se Allah smilovati i da vas neće kazniti zbog grijeha.
Mnogobrojne su manifestacije i znakovi Allahove milosti u koju smo uronjeni.
Znak Allahove milosti je, kako se navodi u vjerodostojnom hadisu, i to da se Allah, dželle šanuhu, stidi, kada vjernik podigne ruke u dovi, da mu ih vrati prazne, tj., stidi se da mu ne usliša dovu.
Jedan od znakova Allahove milosti je i Njegova zaštita vjernika od dunjaluka ako će ga to odvesti s Pravog puta, shodno hadisu: ”Allah čuva Svog iskrenog roba od ovoga svijeta, jer ga voli, kao što vi čuvate bolesnika od hrane i pića iz straha za njega (da mu ta hrana i piće ne naškode).” (Sahihul-Džami’, 1814.)
Zatim, znak Allahove milosti je i to što niko od Njegovih stvorenja ne može uskratiti i spriječiti Allahovu milost, shodno ajetu: ”Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti.” (El-Fatir, 2.)
Allahova milost nije uskraćena onome ko je traži u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Ibrahim, alejhi selam, našao je Allahovu milost usred lomače, Jusuf, alejhi selam, našao je Allahovu milosti u dubini bunara i tminama zatvora, Junus, alejhi selam, našao je Allahovu milost u utrobi kita, Musa, alejhi selam, našao je i osjetio Allahovu milost u valovima rijeke u koju je bio bačen kao novorođenče, kao što ju je našao i u dvorcu svog najvećeg neprijatelja, faraona, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov vjerni drug Ebu Bekr, radijallahu anhu, zatekli su Allahovu milost u pećini, u trenutku kad je nevjernička potjera došla do ulaza u pećinu.
Stoga, pregledaj i provjeri na trenutak svoju memorijsku ”karticu” i sjeti se situacija i trenutaka u kojima si bio obasut Allahovom milošću, pa ćeš vidjeti da nećeš moći izbrojati situacije u kojima si kušao milost svoga Milostivog Gospodara. I znaj da su sve dunjalučke milosti koje si kušao, samo jedan procenat sveukupne Allahove mlosti.
Svaka sedžda koju učiniš, sutra će za tebe značiti povećavanje deredža na Ahiretu, svako iskreno pokajanje sutra će za tebe značiti opraštanje grijeha i pretvaranje tvojih loših djela u dobra djela, i svaka ruka pomoći koju pružiš da bi pomogao potrebnima, jeste ruka koju će Allah sutra tebi potčiniti da ti pomogne kad ti pomoć bude najpotrebnija, jer je nagrada sukladna djelu, i jer je Allah Milostivi Gospodar čija milost je more bez obala.
