Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ezop u svojim Basnama pripovijeda da su ovce bile potpuno zaštićene od strane pasa čuvara, i ništa drugo nije sprječavalo vukove da upadnu u stado i pojedu ovce osim pasa čuvara. Vukovi su se okupili i zaključili da njihovi okrutni očnjaci ne mogu pojesti ukusno ovčje meso ako se psi čuvari ne udalje od stada, te da je potrebno izvesti varku kako bi ostvarili svoj cilj.
Vukovi su poslali izaslanika ovcama da im kaže: ”Zašto se neprijateljstvo među nama nastavlja zauvijek. Ovi zli psi su razlog našeg neprijateljstva. Oni nam ne prestaju lajati u lice, zato ih udaljiti od sebe i više neće biti prepreka prijateljstvu i miru.”
Ovce su poslušale ove slatke vučije riječi, pa su pse čuvare oslobodile posla i udaljile ih od stada. Sutradan su vukovi slasno jeli ovčije meso.
Suština priča i poslovica je u značenju, a ne u riječima i imenima. U danima svoje slave, islamski ummet je imao vjernog čuvara, a to je uzvišena vjera islam, koja je učinila da muslimani budu vođe, a ne vođeni, da utječu na druge, a ne da oponašaju druge, da napreduju, a ne da se povlače, pa su naši neprijatelji – u trenutku slabosti s naše strane – uklonili ovog budnog i pouzdanog čuvara, što im je olakšalo da nas napadnu i potčine.
Ovaj vjerni čuvar nije odjednom napadnut i udaljen od muslimana, već dio po dio, i pod raznim nazivima i primamljivim parolama, a namjere svih tih parola i obećanja nisu bile ništa drugo nego ubijanje ovog islamskog duha, bez kojeg ummet postaje mrtvo tijelo, primajući udarac za udarcem i ne usuđujući se da podigne ruku da izbjegne neprijateljski udarac, a kamoli da mu uzvrati.
Jedanput su nam došli sa novotarijom promjene nastavnih planova i programa u muslimanskim zemljama, jer sadrže nasilje na kojem se onda odgajaju mlade generacije.
Zatim su nam došli sa prijedlogom revizije Sunneta, odnosno, revizije Buharijevog Sahiha, najvjerodostojnije zbirke hadisa i izvora islama nakon Kur'ana.
Nakon toga su svojim opakim metodama i ubitačnim oruđima urušili stub muslimanskog društva, a to je porodica. Obmanjivali su ženu muslimanku i bajali joj o slobodi, kao da je ona robinja bez ikakvih prava, iako znaju da ne postoji vjera ili civilizacija koja više poštuje ženu od islama. Naravno, oni nisu željeli slobodu za ženu muslimanku, već su željeli slobodu da dođu do muslimanke i, nažalost, u velikoj mjeri su uspjeli.
Stoga, zaboravite njihove slatke priče na konferencijama i forumima, i uzmite istinu iz usta njihovih mislilaca, poput američkog filozofa i političkog teoretičara, Thomasa Painea, koji je u svojoj knjizi The Age of Reason – Doba razuma, između ostalog, rekao: ”Sada se situacija promijenila, i muslimani su u našim rukama, ali ono što se jednom dogodilo može se ponoviti. Plamen koji je Muhammed zapalio u srcima svojih sljedbenika je plamen koji se ne može ugasiti.”
Naši neprijatelji dobro znaju da smo mi ummet koji se razbolijeva, ali ne umire, i sve što sada rade je samo produžavanje perioda naše bolesti, i ništa više. No, pitanje vremena ozdravljenja je u našim, a ne u njihovim rukama.
