Reuel Gerecht, američki autor i politički analitičar, piše za Washington Post kako u Bijeloj kući postoji konsenzus da prema Iranu treba zauzeti negativan stav.
Gerecht smatra kako bi Sjedinjene Američke Države trebale suzbiti Iran i njegovu rastuću armiju paravojnih grupa u zemljama regije. SAD bi trebale ciljati slabu tačku iranskog režima a to je velika narodna averzija prema teokratskom režimu teheranskih mula, kao i da se Sjedinjene Države u odnosu prema Iranu fokusiraju na ljudska prava.
Zelena revolucija
Zelena revolucija koja je izbila 2009. godine nakon kontroverznih izbora, mnogima u Washingtonu je možda tek blijeda uspomena, ali za mnoge Irance ta revolucija je još u veoma živom sjećanju. Neredi koji su izbili tog ljeta još uvijek predstavljaju ozbiljnu prijetnju režimu mula. Vrhovni vođa Irana Ali Hamenei u govru 2013. godine, priznao je da je Zeleni pokret doveo njegov režim na rub ponora. Glavni komandant Iranske revolucionarne garde, general Muhammed Ali Džaferi, također, je priznao da je njegova zemlja nakon tih izbora ušla u „period koji je predstavljao veliku opasnost za iranski režim, mnogo veću od iransko-iračkog rata“, kako je kazao.
Obavještajne i policijske službe režima teheranskih mula u to vrijeme pokazale da se režim na njih ne može osloniti, a neslaganja su se desila i u redovima Iranske revolucionarne garde, pa je vrhovni vođa morao smijeniti nekoliko visoko rangiranih zapovjednika, a vladajuća elita koja je organiziranje masovnih demonstracija u znak podrške režimu i režimskim stavovima dovela gotovo do perfekcije, čak šest mjeseci se nije usudila izvesti svoje mase na ulične demonstracije, piše Garecht.
Zeleni pokret, prema mišljenju autora članka, promijenio je odnos između režima i društva. Iranski režim, objašnjava, nije bio tipičan diktatorski režim. To je režim koji je svoj opstanak osiguravao dajući narodu priliku da bira parlamentarne predstavnike i predsjednika države stvarajući iluziju da mogu utjecati na promjene i reformu režima, dok su kulturne elite i politički aktivisti koji su opozicija režimu, bili prinuđeni da čame u nadi da će se stvari nekako promijeniti kroz izborni proces. No, brutalnost koju je režim upotrijebio protiv demonstranata Zelenog pokreta nakon izbora 2009. godine., smatra autor, oduzeo je režimu mula i oono malo legitimiteta što mu je preostalo.
Šta bi Washington prebao učiniti
Opstanak iranskog režima sada zavisi od nepouzdanog obavještajnog aparata i finansijske snage koja oscilira s promjenom cijena nafte na svjetskom tržištu. Danas je iranski režim ponajviše nalikuje bivšem Svojetskom Savezu sedamdesetih godina – truhla tvorevina koja nije u stanju da izvrši reforme unutar same sebe dok se guši u korupciji i očajničkom pokušaju da ostvari svoje preskupe imperijalističke ciljeve, piše Reuel Gerecht. On smatra da Sjedinjene Države, ukoliko iranskom režimu žele pristupiti ozbiljno kao prema SSSR-u, onda moraju raditi na slabljenju teokratskog sistema stvarajući pritisak na svim poljima. Rigorozne sankcije prema režimu zbog kršenja ljudskih prava su neminovnost. Na ovaj način će SAD poslati poruku iranskom narodu da podržavaju njihove ambicije, a istovremeno iscrpljivati režim.
Autor, dalje, objašnjava kako Sjedinjene Američke Države moraju insistirati na tome da svi aktivisti Zelenog pokreta moraju biti oslobođeni iz zatvora, uključujući i njihove glavne vođe Mir Husejna Musavija i Mehdija Kerrubija, koji se nalazi u kućnom pritvoru iako mu je zdravlje znatno narušeno.
Pritiskanje iranskog režima, smatra autor, skupo će koštati SAD i vjerovatno ih primorati na slanje većeg kontingenta svojih vojnih trupa u Siriju i Irak, ali ako to ne učine regija će ući u beskrajne sektaške sukobe i bit će samo pitanje vremena kada će Iran poništiti nuklearni sporazum. No, da bi se mogli suprotstaviti američkim odlukama, mule će morati ulagati novac u inostrane projekte, jer će u suprotnom doživjeti ponižavajuću stagnaciju. Isto tako, režim mula će „velikim očima“ morati pratiti situaciju u unutrašnjosti kako ne bi bio iznenađen novom narodnom revolucijom.
Pripremio: Abdullah Nasup
