Rusija se priprema da krajem ove godine povuče glavninu svojih snaga iz Sirije. Ostat će samo jedinice nužne za održavanje ruskih vojnih baza u Hamiminu i Tartusu. Na političkom planu, pišu ruske online novine Svobodnaya pressa, započet će proces političkih pregovora u kojima će učestvovati i različite opozicione grupe.
Primirje, a ne mir
U područjima obuhvaćenim sporazuimom o deeskalaciji sukoba živi oko tri miliona civila (misli se na područja pod kontrolom opozicije). Prema podacima Međunarodnog komiteta spasa civili u tim područjima su i dalje životno ugroženi. Stanje u istočnoj Guti pored Damaska je veoma kritično jer Asadov režim ne dozvoljava ulazak humanitarne pomoći u područja pod konotrolom opozicionih snaga, dok konstantno vrši vazdušne udare na ta područja.
Vladimir Shamanov, predsjednik Komiteta za odbranu u ruskoj Dumi, potvrdio je da su glavne operacije ruskih snaga u Siriji završene i da će do kraja godine Asadove snage uspostaviti kontrolu nad jednim dijelom sirijsko-iračke granice, a ISIL biti uništen kao organizirana vojna struktura.
Shamanov je, također, izjavio da rusko ministarstvo odbrane trenutno razmatra mogućnost povlačenja određenog broja svojih vojnika i vojne opreme iz Sirije.
Najvjerovatnije će u Siriji ostati samo jedinice koje su potrebne za opsluživanje dvije ruske vojne baze u toj zemlji, uz jedinice vojne policije i tzv. vojne savjetnike pri sirijskim oružanim snagama.
Hoće li opozicija uništiti samu sebe?
Sirijsku opoziciju čine različite grupe koje nisu samo protivnici Bešara Asada, nego su mnogi od njih neprijatelji jedni drugima. S druge strane, zemlje koje garantiraju provođenje sporazuma o deeskalaciji sukoba, također, nisu saglasne oko mnogih pitanja. Dok Rusija i Iran brane Asadov režim, dotle Turska poziva na njegovo rušenje i podržava opoziciju.
Ruske novine smatraju da je političko rješenje veoma daleko, te da se sada treba zadovoljiti time što je osamnaest vođa opozicionih političkih subjekata prihvatilo poziv za učešće na konferenciji u vezi sirijske krize koju Rusija namjerava održati sredinom ovog mjeseca u Sočiju.
Specijalni ruski izaslanik za Siriju Alexander Lavrentiev, kazao je kako je odluka o toj konferenciji donesena u Astani.
Skup u Sočiju trebao bi razgovarati o prelaznoj vladi i izmjenama sirijskog ustava.
S druge strane, bivši američki ambasador u Siriji Robert Ford, ranije je u medijima isticao kako su američki planovi u vezi Sirije propali, te da će se Sjedinjene Države, nakon katastrofalnog neuspjeha da u Siriji nametnu svoju volju jednostavno povući iz te zemlje. Svobodnaya press podsjeća da je Ford u intervuju američkom magazinu Foreign Affairs izjavio da Sjedinjene Države nemaju dobru strategiju u Siriji, te da je svaka nova strategija koju prihvate gora od prethodne.
„Ne zanima nas šta misli Zapad“
Politički analitičar Aleksej Makarkin, potpredsjednik Centra za političke tehnologije, kaže kako je ruska intervencija u Siriji u početku imala ambiciju tek da potvrdi rusko prisustvo na Bliskom istoku i da se potvrdi u borbi protiv terorizma, ali su se kasnije intresi promijenili i stvarni ciljevi intervencije su postali manje jasni.
Prema rezultatima istraživanja koje je proveo ruski Levada Center, nezavisni centar za israživanje javnog mnijenja, 49% Rusa želi da njihova zemlja ovog trenutka okonča vojnu intervenciju u Siriji, dok 30% smatra da je primjereno da se intervencija nastavi.
Zanimljvio je spomenuti da ruska javnost prema vojnoj intervenciji u Siriji ima znatno drugačiji odnos nego prema onoj u Afganistanu. Ipak, javno mnijenje je sve manje zainteresirano za vijesti u vezi ruske vojne intervencije u Siriji, rekao je Makarkin u razgovoru za Svobodnaya press.
Makarkin je istakao da je ruska jasvnost svjesna da je vojna intervencija u Siriji motivirana materijalnim interesima, a u vezi odnosa Rusije prema zapadnim zemljama rekao je: „Nas ne zanima mišljenje Zapada. Iz naše perspektive, Rusija pomaže Aasadu u borbi protiv terorizma, dok oni (zapadne zemlje) smatraju da Rusija štiti Asadov diktatorski režim i učestvuje u borbi protiv njegove opozicije.“
Pripremio: Abdullah Nasup
