četvrtak, 17. novembar 2022 / 23. rebi'u-l-ahir 1444

SAFF

Analiza koja razotkriva laži oko ulaganja Turske u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

Autor: Magazin STAV

Najučestalija kritika koju već godinama slušamo kada je riječ o Turskoj i njenom odnosu prema Bosni i Hercegovini jeste ona da Turska ne ulaže u Bosnu i Hercegovinu već samo “šalje ljubav i selame”. Kada god predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan posjeti Bosnu, spomene je u svom govoru, nađe se neko da kaže kako “Turska ulaže u Srbiju, a Bosni dijeli ljubav”. Istina je potpuno drugačija.

Stotine miliona eura koje je Turska uložila u Bosnu i Hercegovinu ne računaju se kao investicija, već kao podrška. U spomenutim kritikama tačno je jedino to da se Turska prema našoj državi zaista i ophodi s velikom ljubavlju. Upravo zato te stotine miliona eura koje troše u našoj državi troše bez ikakvog očekivanja. Bez očekivanja da uđu među prvih deset investitora, da ih neko potapše po ramenu, izrazi posebnu zahvalnost ili nešto slično. Mnoštvo kulturnih, historijskih i vjerskih objekata preko kojih danas zarađujemo kroz turizam napravili su upravo Turci. Tu su i pojedine fabrike, škole, a o humanitarnoj pomoći koja je poslana u Bosnu i Hercegovinu nemoguće je i govoriti jer se ne može izračunati njena vrijednost. Iako smo često pisali o ovim činjenicama, pojedincima to nije bilo dovoljno da shvate. Ovog puta ćemo prvi put detaljno obraditi djelovanje Turske u posljednjih dvadeset godina na našim prostorima. 

TIKA – 400 MILIONA DOLARA

Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) u Bosni i Hercegovini djeluje 25 godina, od završetka Agresije na Bosnu i Hercegovinu. U ovom periodu na našim prostorima završila je više od 900 projekata. Mi ćemo ovog puta uzeti u obzir samo posljednjih dvadeset godina.

Djelovanje TIKA-e najpoznatije je po restauraciji i nanovo gradnji značajnih objekata. Među prvim jeste Franjevački samostan u Fojnici, u čijoj je obnovi 2000. godine učestvovala i TIKA. Osam godina poslije TIKA je učestvovala i u obnovi Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, a 2009. je preuzela i rekonstrukciju mosta u Konjicu. Godinu kasnije obnovila je šest osnovnih i jednu srednju školu u Travniku i Novom Travniku, a 2011. godine zahvaljujući TIKA-i obnovljena je i Osnovna škola “Ravna” u Jablanici, kao i Osnovna škola “Rešad Kadić” u Kaknju. Nova zgrada Karađoz-begove medrese u Travniku završena je 2013. godine, kada je, također u saradnji s turskom Općinom Selçuklu, obnovljena i Mevlevijska tekija u Sarajevu.

Dvije godine nakon TIKA je preuzela i završetak restauracije Ferhadija džamije u Banjoj Luci, koja je svečano otvorena 2016. godine, a iste je godine obnovljena i II srednja škola u Cazinu. I Osnovna škola “Aleksa Šantić” u Sarajevu zatražila je pomoć od TIKA-e radi obnove sistema grijanja i fudbalskog terena. Zahvaljujući TIKA-i, 2017. godine u šest škola za djecu s posebnim potrebama, kao što su centri za slabovidne, centri za slušnu i govornu rehabilitaciju i slično, osposobljeno je 16 posebnih učionica.

Za još jednu restauraciju tražena je pomoć TIKA-e, i to za Sabornu crkvu u Sarajevu. Između 2013. i 2018. godine TIKA je učestvovala i u obnovi Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Među školama koje su obnovljene 2018. godine jesu i Osnovna škola “Safvet-beg Bašagić” u Novom Travniku, “Pištaline” u Bosanskoj Krupi, kao i “Brijesnica Mala” u općini Doboj Istok. Među posljednjim restauracijama koje je TIKA pomogla jeste “Elči Ibrahim-pašina” medresa u Travniku, koja je obnovljena 2020. godine. U 2020. godini urađena je i Careva džamija u Sarajevu.

Iako ovdje nisu nabrojani svi projekti TIKA-e u obnovi i restauraciji u sektoru obrazovanja, važno je navesti i ulaganja u sektoru zdravstva. Godine 2010. obnovljena je bolnica u Konjicu: ponovno izgrađeni unutrašnji zidovi, postavljeni novi krov, vrata, prozori, te zamijenjene instalacije za električnu energiju i vodu. U saradnji s Općinom Meram iz turskog grada Konye 2012. godine izgrađena je i opremljena ambulanta u Hadžićima, a godinu poslije i ambulanta Moštre u Visokom, površine 760 metara kvadratnih. Godine 2014. izgrađena je dvospratna zgrada bolnice u Goraždu, površine 2.000 m2, 2015. obnovljena je hitna pomoć u Doboju, a 2018. godine TIKA je pomogla izgradnju klinike za hematologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS). 

OBNOVLJENE STOTINE KUĆA NAKON POPLAVA

Obnova značajnih objekata nije jedini način djelovanja TIKA-e u našoj državi. Između ostalog, TIKA je nakon poplava 2014. godine obnovila 550 kuća u Maglaju, kao i stotinu kuća u Žepču i Sanskom mostu. TIKA je donirala više od četiri miliona maraka za sanaciju korita rijeke Janje, sportske sale u Gornjem Vakufu, Donjem Vakufu, Bužimu, zatim kulturni centar u Trebinju, muzej u dvorištu džamije Džebara, kao i značajna obnova spomenika Zeki Efendije.

Tu su još brojni projekti za ruralni razvoj uz pomoć kojih je data podrška za poljoprivrednike. Jedan od tih projekata jeste i podrška pčelarstvu, u sklopu čega je 2009/2010. godine u Busovači 75 porodica dobilo sredstva za bavljenje ovom granom privrede, a 2012/2013. godine u Željeznom Polju dodijeljena su za 120 porodica potrebna sredstva za pčelarstvo (košnice, pčele…) Na pojedinim univerzitetima opremljene su i laboratorije za analizu meda. Godine 2014. za 21 porodicu u Zavidovićima i Žepču osigurana su sredstva za uzgoj malina.

Za više od stotinu porodica u Livnu, Bugojnu, Srebrenici, Zvorniku, Zavidovićima, Bratuncu i Gackom osigurani su staklenici. Za više od stotinu porodica u Srebreniku, Živinicama, Srebrenici, Bratuncu, Milićima i Zvorniku osigurana su sredstva za uzgoj oraha. Osim toga, u ovim gradovima 80 porodica, kao i 60 porodica u Bihaću, Vitezu, Bugojnu, Goraždu, Livnu, Prijedoru dobilo je plastenike, sistem za navodnjavanje, kao i potrebna sjemena.

Ovi projekti rađeni su s porodicama povratnicima, te velikim dijelom s nezaposlenim ženama kao podrška samozapošljavanju kroz poljoprivredu i stočarstvo. Tako je i veliki broj porodica dobio priliku da se bavi stočarstvom. Porodice u Zenici, Žepču, Maglaju i Zavidovićima dobile su uz TIKA-inu podršku priliku da se bave uzgojem borovnica. U Foči 50, a u Bileći i Gackom 200 porodica dobilo je podršku za bavljenje poljoprivredom, i to u vidu donacija potrebne opreme (traktori i ostale mašine).

Samo kroz ove projekte za ruralni razvoj više od hiljadu porodica dobilo je priliku za samozapošljavanje, odnosno poboljšanje uvjeta za život.

Od 2010. godine TIKA je započela i Međunarodni program edukacije za policijske službenike, u kojem je do danas učestvovao veliki broj policajaca Federalne uprave policije i kantonalnih MUP-ova. Četiri godine zaredom vršena je i edukacija gašenja požara, kao i obuke Potraga i spašavanja u prirodi, zatim Smanjenje štete u vanrednim situacijama, kao i edukacija medijskih službenika.

TIKA je zaslužna i za obnovu Arhiva BiH, koji su, nažalost, uništili građani ove države u neredima iz februara 2014. Osim direktnih ulaganja u našu državu kroz spomenute projekte u sektorima obrazovanja, zdravstva, ruralnog razvoja, te kroz obnove i restauracije objekata, TIKA na ovim prostorima djeluje i kroz razne donacije. Između ostalog, tu je donacije opreme Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Službi za poslove sa strancima, Federalnom hidrometeorološkom zavodu, Poljoprivrednom institutu Unsko-sanskog kantona i mnogim drugima.

Osim mnogobrojnih projekata, TIKA je više puta uputila i humanitarnu pomoć u vidu hrane, odjeće kao i školskog pribora. Ukratko, TIKA je u našoj državi postala adresa kojoj se javljamo gotovo za sve što nam treba, od velikih projekata kao što su značajne restauracije, opremanje bolnica, škola, pa do organiziranja raznih turnira, konferencija i, npr., pribora za Šahovski savez BiH. 

POMOĆ UPRAVE ZA VJERSKA PITANJA REPUBLIKE TURSKE (DIYANET)

Jedna od najaktivnijih turskih institucija u Bosni i Hercegovini jeste i Uprava za vjerska pitanja Republike Turske, koja je do danas uradila mnoštvo projekata. Ova institucija potpisala je i protokole bratimljena s pojedinim našim gradovima kao što su Maglaj, Tuzla, Zenica, Mostar, Goražde, Travnik, Banja Luka, Tešanj i Sarajevo. Uz pomoć vrijedne donacije od 1,8 miliona eura, 2008. godine izgrađena je džamija u Goraždu.

Kroz projekt bratimljena od 2008. godine do danas poslana je vrijedna novčana pomoć za razne projekte u našoj državi. Samo u 2011. godini novčana pomoć iznosila je više od 200.000 eura, a 2012. više od 150.000 eura. Kada se analizira sve ono što je Uprava za vjerska pitanja Turske od 2008. godine do danas uradila u Bosni i Hercegovini, nemoguće je čak i pobrojati sve projekte.

Džamija “Recep Yazıcıoğlu” u Maglaju, džamija u Fazlagića Kuli kod Gacka, džamija Kutahya u Tešnju samo su neke od džamija koje su napravljene uz donacije ove Uprave. Između ostalog, za Gradsku džamiju u Jablanici, koja je otvorena 2013, izdvojeno je 20.000, za džamiju Ferhadija u Banjoj Luci izdvojeno je 401.215 eura, za džamiju u Tešnju 170.600 eura, te za džamiju u Mrkonjić-Gradu 195.000 eura. Za džamiju u Olovu utrošeno je čak milion i po eura, a za Islamski kulturni centar u Doboju 116.000 eura.

Za zgradu Rijaseta Islamske zajednice u BiH, koja već godinama stoji nedovršena, 2014. godine uručena je donacija od stotinu hiljada eura. Osim toga, za pokretanje Radio-televizije BIR Uprava za vjerska pitanja pružila je podršku u vidu donacije u iznosu od 200 hiljada eura, čime su osposobljeni studiji, tehnička oprema te prostorije za snimanje.

U posljednjih 20 godina Uprava za vjerska pitanja Republike Turske pružila je i podršku kroz doniranje raznih vjerskih izdanja (125.750 komada), među kojima su Kur'ani i druge vjerske knjige. Samo za štampu, redakturu, lekturu, dizajn djela Islam kroz hadise utrošeno je 70.900 eura. Vrijedne donacije iskorištene su i za razne kulturne manifestacije kao što je Ajvatovica i mnoge konferencije. 

STIPENDIJE ZA UČENIKE

Uprava za vjerska pitanja Turske od 2014. godine do 2020. uručila je i vrijednu donaciju za klanje kurbana, i to u iznosu od 636.383 eura. Tu su i donacije u vidu humanitarne pomoći kao što je pomoć nakon poplava 2014. godine. Također, do danas je 687 naših učenika i vjerskih službenika dobilo stipendiju od strane Uprave za vjerska pitanja za školovanje u Turskoj, i to od srednje škole pa sve do doktorata, kao i edukacija službenika. Osim toga, najbolji učenici u medresama i islamskim fakultetima u Bosni i Hercegovini više su puta nagrađivani poklonima, putovanjima u Tursku i slično.

U posljednjih pet godina ova je uprava organizirala i aktivnosti povodom mjeseca ramazana, gdje je u raznim gradovima dijelila pakete prehrambenih artikala kao i organizirala iftare. Za te aktivnosti, samo za pet godina, utrošeno je više od 80 hiljada eura. 

TURSKA DIREKCIJA VAKUFA “YUNUS EMRE”

Generalna direkcija vakufa Republike Turske također duži niz godina kroz razne projekte ulaže u našu državu. Sarajlije se sjećaju stanja Isa-begovog hamama prije obnove. Nažalost, prije restauracije tu je bila ruševina u kojoj su se okupljali narkomani, psi lutalice… Turska direkcija vakufa uložila je više od 2,5 miliona maraka u obnovu Isa-begovog hamam, koji danas predstavlja jednu od ljepših građevina u Sarajevu. Nedugo nakon toga, Direkcija turskog vakufa investirala je 600.000 KM u obnovu Derviš-hanumine medrese u Bosanskoj Gradišci.

Do danas ova turska institucija investirala je još 50 miliona maraka. Ovaj iznos utrošen je za više projekata, među kojima je izgradnja Aladža džamije u Foči, Sinan-begove džamije u Čajniču, Arnaudije džamije u Banjoj Luci, zatim restauracija Baščaršijske džamije u Sarajevu, Šarene džamije u Travniku, Behram-begove džamije u Tuzli, kao i kompleksa Ferhad-begove džamije u Tešnju. Među podržanim projektima jesu izgradnja studentskog doma Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, vakufske stambeno-poslovne zgrade, tržnog centra na vakufskoj parceli u Sanskom Mostu te izgradnja vakufskog objekta “Medresa” u Fojnici.

Jedna od turskih institucija koja već niz godina postoji u Bosni i Hercegovini jeste i Institut “Yunus Emre”. Iako je njihovo djelovanje više usmjereno ka organiziranju raznih kurseva i aktivnosti, već godinama na razne načine pomažu posebno učenike u Bosni i Hercegovini. U sklopu projekta Moj izbor je turski u posljednje četiri godine više od 100 kompjutera, projektora, pametnih tabli podijeljeno je u školama. Uz podršku turskih općina posljednjih pet godina podijeljeno je 40 hiljada školskih ruksaka i pribora. Oko 3.500 učenika iz Bosne i Hercegovine otišlo je na ekskurziju u Tursku, gdje im je bilo plaćeno i noćenje, hrana kao i razni obilasci. Samo “Yunus Emre” u zadnjih deset godina kroz ove i slične projekte potrošio je više od 2,5 miliona eura. Znači, institucija kojoj fokus nije pomoć ostavila je za naše učenike gotovo tri miliona eura. 

PREDSTAVNIŠTVO TURSKE VOJNE MISIJE I TURSKE OPĆINE

Predstavništvo Turske vojne misije pri vojnoj bazi EUFOR-a u Bosni i Hercegovini do sada je u našoj državi zaslužno za mnoge vrijedne projekte. Turska vojna misija u Bosni i Hercegovini djeluje od 1993. godine radi održavanja mira i stabilnosti. U proteklih 27 godina uradili su 395 društvenih i infrastrukturnih projekata, 82 obrazovna, kao i 26 zdravstvena projekta. Organizirali su i 42 društvene te 18 promotivnih aktivnosti. U cilju društveno-kulturnog i ekonomskog razvoja, Turska vojna misija u Bosni i Hercegovini uložila je više od 5 miliona eura kroz ukupno 563 projekta. Upravo je turska vojna misija zaslužna što danas u pojedinim ambulantama, domovima zdravlja i školama imamo potrebnu opremu.

Veliki broj turskih i bosanskohercegovačkih općina potpisalo je protokole o bratimljenju pomoću kojih je do danas urađeno mnoštvo projekata, a koji se ne vode kao investicija. Dakle, stotine hiljada maraka uloženo je od strane turskih općina u našu zemlju a da se to ne vodi ni kroz jednu evidenciju. Istanbul, Konya, Bursa, Ankara, İzmit, kao i manje općine kao što su Üsküdar, Keçiören, Ümraniye – samo su neke od mnogih općina koje su do sada imale projekte u Bosni i Hercegovini. Informacioni sistem u memorijalnom kompleksu Kovači, mevlevijsko-istraživački centar, sportska sala Osnovne škole “Šejh efendija Hadžijamaković”, Bakr-babina džamija, Mevlevijski kulturni centar Kovači, kulturni centar u Visokom, razne obnove ili donacije za osnovne i srednje škole, izgradnja parkova i još mnogo toga. 

DIREKTNA ULAGANJA

Kada se gledaju samo direktna ulaganja, bez svega drugog navedenog u ovom tekstu, Turska je na 11. mjestu po vrijednosti investicija u Bosni i Hercegovini. Među vodećim investicijama jeste “Natron-Hayat” s investicijom vrijednom 110 miliona eura, u kojem danas radi 910 ljudi. Tu je “Șișecam Soda” Lukavac s investicijom od 150 miliona eura, gdje direktno radi 510 osoba, a indirektno 350. Ziraat banka jedna je od vodećih banaka u Bosni i Hercegovini s 32 produžnice i 240 miliona KM uplaćenog kapitala. U Ziraat banci u BiH danas ukupno radi 320 osoba. Još jedna od turskih investicija jeste “Pobjeda Rudet” u Goraždu (procijenjena vrijednost investicije oko 10 miliona KM), u kojoj je zaposleno 350 ljudi.

Pored ovog, tu je i turska Fondacija za razvoj obrazovanja “Sedef”, koja posjeduje vrtić, Osnovnu školu “Isa-beg Ishaković”, Internacionalnu gimnaziju “Sedef”, kao i internacionalni univerzitet IUS. Ukupna vrijednost investicija “Sedef” škola iznosi 40 miliona eura. U ovim obrazovnim institucijama trenutno radi 306 osoba, gdje također u toku pandemije niko nije ostao bez posla.

Još jedne od turskih škola jesu i “Maarif” škole u Sarajevu, koje također posjeduju vrtić, osnovnu i srednju školu. Iako postoje tek tri godine, investicija “Maarif” škola iznosi nešto više od 2,5 miliona eura, a zaposleno je 80 osoba. 

TURSKI “CRVENI POLUMJESEC – VIŠE OD 10 MILIONA DOLARA

Kada je u o humanitarnoj pomoći riječ, ne samo u Bosni i Hercegovini već i u svijetu, među prvim koji se spomenu jeste zasigurno turski “Crveni polumjesec”, koji pomaže u više od 140 zemalja. “Crveni polumjesec” Turske u Bosni i Hercegovini djeluje još od 1995. godine, kada su uputili prvu pomoć u vidu lijekova, odjeće, deka, šatora, higijenskih potrepština… Uručili su i novčanu pomoć “Crvenom krstu” u BiH u iznosu od 535.201 dolara, koja je već sljedeće godine iznosila 644.210 dolara. I naredne svake godine “Crveni polumjesec” je slao značajnu količinu humanitarne pomoći našoj državi i narodu. Godine 2004. poslana je pomoć ratnim vojnim invalidima u Zenici u vidu hrane, odjeće, obuće, lijekova i invalidskih kolica. Iste godine uručena je i pomoć područjima ugroženim poplavama. Bez prestanka, svake godine “Crveni polumjesec” nastavio je slati humanitarnu pomoć u raznim sektorima. U Srebreniku i Olovu 2009. godine za dvadeset porodica osigurana su sredstva i plastenici veličine 100 m2.

Nakon poplava 2014. godine, upućena je pomoć s 39 kamiona i jednim kargo-avionom, koja je podijeljena u Brčkom, Bijeljini, Orašju, Tuzli, Maglaju, Doboju, Istočnom i Južnom Doboju, Žepču kao i Prijedoru. Iste godine za vrijeme ramazana podijeljeno je 500 prehrambenih paketa. Osim toga, više puta dijeljene su i velike količine kurbanskog mesa, što “Crveni polumjesec” konstantno radi u cijelom svijetu. “Crveni polumjesec” pomagao je i SOS dječije selo, kao i 2019. godine kamp za migrante u Vučjaku. Iako i u Turskoj postoji više od četiri miliona migranata o kojima se brine Turska, “Crveni polumjesec” je uputio pomoć i migrantima u našoj zemlji. Kroz godine je više puta upućivana i pomoć u vidu ogrjeva kroz hiljade tona ćumura i drva.

Na početku pandemije novog virusa korona među prvima koji su nam uputili pomoć bila je naravno Turska. Upravo je “Crveni polumjesec”, osim prehrambenih artikala, poslao i sredstva potrebna za borbu protiv korone, od maski, rukavica, medicinskih naočala i ostalog. Ukupno 116 hiljada artikala poslano je Bosni i Hercegovini. 

STIPENDIJE ZA NAŠE UČENIKE (YTB)

Osim svega navedenog, tu je i naša omladina koja je uz pomoć stipendije Republike Turske stekla obrazovanje u Turskoj. Naime, Direkcija za tursku dijasporu i srodne zajednice (YTB) od 1992. do 2019. godine dodijelila je stipendije za ukupno 991 učenika/studenta s naših prostora. Od toga, 565 stipendija za dodiplomsko obrazovanje, 182 stipendije za visoko obrazovanje, 72 za doktorsko obrazovanje, a 172 stipendije za istraživački rad, usavršavanje u medicini, kurs jezika i slično. Omladina iz raznih gradova Bosne i Hercegovine od Sarajeva, Bihaća, Brčkog, Doboja, Cazina, Fojnice, Gračanice, pa do Mostara, Jajca, Konjica, Maglaja, Prijedora, Viteza i mnogih drugih dobila je priliku da steknu kvalitetno obrazovanje u Turskoj.

YTB je kroz godine postao sve popularniji za stipendije, kako zbog uvjeta koje nudi kroz stipendiju, tako i zbog iskustva koje Turska nudi našim studentima. Gotovo da nema studenta koji se iz Turske vratio u Bosnu i Hercegovinu a da je bez posla, što dovoljno govori o prednostima studiranja u Turskoj. 

ZAŠTO NEMA VIŠE FABRIKA?

Glavno pitanje dežurnih kritičara jeste: A zašto Turska ne otvara fabrike? Ovo pitanje zasigurno da ima smisla, samo što treba dobro razmisliti kome ga postaviti. Da li Turskoj ili nama u Bosni i Hercegovini?

Ako pogledamo sav turski novac koji uložen u našu državu, a koji se ne broji kao investicija, možemo zaključiti i da Turska nije imala kad ni razmišljati o fabrikama od svih zahtjeva za donacije s naše strane. Većina projekata pobrojanih u ovom tekstu turske institucije finansirale su na zahtjev naših institucija. Jednostavno rečeno, zahtjevi za obnove, izgradnje džamija, parkova, mostova, ambulanti, škola i slično dolazili su većinom s naše strane, a Turska nas, naravno, nije odbijala. Uložila je putem institucija milione i milione eura koji se s naše strane haman nigdje ne evidentiraju. Kao da su otišli “u havu”.

S druge strane, već godinama nismo ništa uradili da olakšamo procedure i uvjete stranim investitorima, ali zato jesmo bili spremni pozivati na proteste zbog dolaska predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdoğana, kritizirati svaki prijateljski odnos predsjednika SDA Bakira Izetbegovića s predsjednikom Erdoğanom, tražiti “dlaku u jajetu” za svaki korak turske diplomatije na našim prostorima.

Posljednja situacija koja se desila s Turskom jeste pomoć tokom pandemije. Kada je Turska poslala kamion i avion pomoći medicinskih sredstava, o tome se nije mnogo pričalo. Jer, jednostavno, za neke važi pravilo da Turskoj ne treba reći ni hvala, a kada smo “zaglavili” s vakcinama, prvo koga smo prozivali bila je Turska. Prvo nam se ne sviđa ništa od Turske, a onda, kad je nevolja, zovemo opet tu Tursku.

Zato pitanje “a gdje su fabrike” treba da postavimo sami sebi. Šta smo mi konkretno uradili kako bismo privukli ne samo turske već generalno strane investitore? Šta smo im ponudili, koliko i koje projekte smo razradili i predstavili, koje olakšice smo omogućili? A do tada, trebali bismo biti, ako ništa, zahvalni Turskoj jer su utrošili više od 400 miliona eura koji nisu nigdje zapisani.

Za kraj, bitno je napomenuti da u ovu analizu nisu ušli brojni projekti i podrške turskih općina, kao i drugih turskih državnih institucija kao što su ministarstva, uprave…

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

PREPORUKA