Autor: Dr. Mustafa Cerić
– Eh, kako je lijepo imati brata. No, još ljepše je kad osjećaš da te tvoj rođeni brat ima u duši. A najljepše je kad znaš da tvoja braća po vjeri žive u slozi. Duša ti je mirna i spokojna kad vidiš da se tvoja braća gledaju s osmjehom; kad se tvoja braća vole i poštuju; kad jedan o drugome lijepo pričaju; kad jedan drugome čuvaju leđa; kad jedan drugome čuvaju obraz i čast; kad se braća zajedno bore za slobodu protiv zajedničkog im dušmana; kad nema između njih granica ni u glavi ni na zemlji; kad se braća pomažu u dobru i korisnom poslu; kad braća sjede za svojim slobodnim stolom i hodaju ruku pod ruku u svojoj slobodnoj zemlji.
Eh, kako je lijepo kad se braća razumiju pogledom; kad se odazivaju jedan drugom išaretom; kad su braća radost i sreća jedan drugome; kad su braća braća ne samo po rođenju već i po uvjerenju!
Eh, kako lijepo zvuči ovaj Božanski zov: – Iskreno vjerni Bogu su iskreno vjerni bratu, jer “vjernici su samo braća”. To su oni koji se čvrsto drže za Božje uže… Koji se od Božjeg užeta ne odvezuju ni po koju cijenu… Koji su uvezani u bratsku ljubav i bratsku slogu… Koji znaju da im je Božje uže uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu…
– Uh, kako je ružno ne imati brata. No, još ružnije je kad osjetiš da te tvoj rođeni brat nema u duši. A najružnije je kad znaš da tvoja braća po vjeri žive u zavađi. Duša ti je nemirna i nespokojna kad vidiš da se tvoja braća gledaju preko nišana; kad se tvoja braća ne vole i ne poštuju; kad jedan o drugome pričaju ružnu priču; kad jedan drugome zabijaju nož u leđa; kad jedan drugome kaljaju obraz i prljaju čast; kad svoju zajedničku slobodu izdaju svom zajedničkom dušmanu; kad postave granice jedan protiv drugoga u svojim glavama i u svojih zemljama; kad braća po vjeri jedan drugome odmažu; kad se mora žrtvovati jednog brata da bi drugi brat preživio; kad braća sjede za tuđim stolom i kad hodaju tuđim zemljama, tražeći uspjeh i spas protiv svog brata.
Uh, kako je ružno kad se braća ne drže za Božje uže. Oni tada nisu braća po vjeri… Oni su tada jedni drugima dušmani po nevjeri… Oni rizikuju da umru kao nemuslimani i nakon što im je rečeno: – O vi koji kažete da vjerujete u Boga, bojte se Boga i nemojte umrijeti osim kao muslimani!
Uh, kako je ružno kad me pitaju na kojoj sam strani? Šta god da kažem rizikujem da me se optuži da sam nebrat nekom od moje braće. A ja neću da budem nebrat bilo kome od moje braće po vjeri. Kako da odsjećem prst a da me ne zaboli cijelo tijelo? Kako da se odreknem ijednog kad u mojoj duši nosim svakog brata, koji u svojoij duši nosi lā ilāhe ille Allah, Muhammed resulūllah? Kako da gledam ružno na svog brata kad me moj dušman gleda poprijeko? Kako da budem na ičijoj strani ako sam odstranjen da tugu tugujem i bol bolujem što moja braća ratuju jedan protiv drugoga za interese drugoga? Neću i ne mogu da budem ičija strana osim strana na Božjem putu, a to je put bratstva i sloge! Zato ja pitam moju braću po vjeri: Na kojoj ste vi strani?
Oh, kako bi bilo lijepo kad bih dobio precizan odgovora na gornje pitanje. Teorijski, odgovor nije težak, ali praktično teško im je odgovoriti zato što su moja braća po vjeri zapala u duboku krizu, duboku kao more, u kojem ne znaju kako do doplivaju do obale spasa. Nijedno uže koje im se nudi nije spasonosno za njih, osim jednoga, a to je Božje uže za koje treba da se svi uhvate i tako spase od pojedinačnog gušenja i ummetskog potopa. Tuđa užeta koja im se nude za spas ne samo da nisu spasonosna, već su opasna tako što guraju moju braću dublje i dalje u ponor ummetske neizvjesnosti. Da li su moja braća toga svjesni?
Ah, kako bih bio sretan da dočekam Bajram u mojoj bosanskoj hiži, kojoj se iznova vraćam za moj (“hižaslav”)… Kažem, ah, kako bih bio sretan kad bih čuo da je mir došao, da je sloga zavladala, da se Božje uže pružilo do svih ruku moje braće po vjeri, da su moja braća kao jedna duša, kao jedan ummet, koji zna šta hoće, koji je u Ramazanu doživio čišćenje od svega što ga razjedinjuje i slabi…
Ih, Kako bi bilo lijepo da moja braće po vjeri shvate i prihvate ove Božje riječi:
وَإِنَّ هَٰذِهِ أُمَّتُكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَأَنَا رَبُّكُمْ فَاتَّقُونِ
– Ovaj ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa imajte to na umu i bojte se samo Mene!
Bože Plemeniti, opameti moj ummet, povrati mu iskrenu vjeru, uveži ga u Tvoje neraskidivo uže…
Bože Milostivi, budi Ti s nama i kad mi nismo s Tobom tako Ti Tvoje milosti, Tvog oprosta i Tvog oslobođenja od vatrene kazne u Tvom mjesecu Ramazana, u kojem si nam spustio Tvoju posljednju riječ u blagoslovljenoj noće lejlet-i kadra, koja je bolja od hiljadu mjeseci!
Amin!
