Digitalna karta pod nazivom “Islam-Landkarte (Mapa islama)”, koja je sadržavala detaljne informacije o muslimanskim institucijama u Austriji, isključena je zbog ozbiljnih reakcija iz različitih krugova i kritika da su ovim projektom označene muslimanske institucije, odnosno zbog naglog širenja mržnje i napada na muslimane od strane ekstremnih desničarskih skupina koje su spomenutu “Mapu islama” iskoristile za svoja nedjela.
Na “Mapi islama” našlo se i oko 39 bošnjačkih džemata koji administrativno pripadaju Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, odnosno, kako se navodi koji su pod vjerskom i političkom kontrolom Rijaseta IZ u BiH. U sklopu informacija o svakom od 39 džemata nalaze se i informacije o Islamskoj zajednici BiH. Pored općih informacija o nastanku bošnjačkih džemata u Austriji i njihovoj vezi sa IZ u BiH, autor spomenute mape potrudio se da Islamsku zajednicu u BiH predstavi kao instituciju koja se može svrstati u inkriminirani fajl “politički islam”.
To se pokušalo uraditi kroz isticanje da su Islamska zajednica i reisu Husein ef. Kavazović pod velikim uticajem Turske i predsjednike Redžepa Erdogana. “U Bosni i Hercegovini raste nezadovoljstvo zbog sve većeg utjecaja, posebno turske vlade, koja sve više određuje smjer Rijaseta – o tome svjedoče česte prijeteljske izjave reisa Kavazovića o Erdoganu. Uz to, postignut je dogovor između Turske i Rijaseta o osnivanju turskih škola u Bosni i Hercegovini”.
U nastavku informacije navode se ciljevi bošnjačkih džemata u Austriji:
1) Očuvanje bošnjačko-islamske kulture i muslimanske povijesti s posebnim osvrtom na bošnjačko porijeklo kao i izvršavanje socijalno-humanitarnih zadataka;
2) prakticiranje islama i širenje islamske doktrine;
3) Održavanje bosanskog maternjeg jezika i bošnjačko-islamske tradicije;
4) Organizacija sportskih, kulturnih i društvenih aktivnosti.
Obrađena je i “Teološko-ideološka orijentacija” bošnjačkih džemata u Austriji.
“Otprilike dva desetljeća, posebno na njemačkom govornom području, sve se više govori o „bosanskom islamu“ – formulaciji koju ni muslimansko-vjerske vlasti u Bosni ni dijaspora ne smatraju posebno istinitom. Oni više vole govoriti o ‘islamskoj tradiciji Bošnjaka'…
U kojoj mjeri se islamska tradicija Bošnjaka uspjela uspostaviti u dijaspori i da li se promijenila u interakciji s drugim muslimanskim zajednicama u dijaspori do sada je vrlo malo istraženo”. U nastavku ovog poglavlja autor “Mape islama” ističe: “Primjećuje se ugroženost bosansko-islamske tradicije u Austriji, tj. povećano okretanje muslimana s Balkana prema islamističkim ideologijama. U sklopu akcije ‘Luxor’ protiv Muslimanske braće i Hamasa, neki ljudi bosanskog porijekla i objekti bošnjačkih džamija također su bili meta policijske akcije u Grazu i drugim gradovima u Austriji”.
Spomenuti autor “Mape islama” najviše je pokazao svoje podle namjere kroz iznošenje netačnih informacija o obrazovnim institucijama Islamske zajednice u BiH.
“Između 1992. i 2001. godine, samo je Saudijska Arabija uložila 500 miliona američkih dolara u sistem selefističkog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ali donacije su stizale i iz Irana, Turske, Kuvajta i drugih država Zaljeva.
Ta su sredstva iskorištena za osnivanje visokih škola za obrazovanje – na primjer u Zenici, Bihaću ili Tuzli – gdje se nudi teloško obrazovanje koje se suprotstavlja bosansko-islamskoj tradiciji. Obzirom na obim investicija znanstvenici koji se suprotsavljaju ovakvom razvoju, rizikuju svoju profesionalnu budućnost – također, na Islamskom univerzitetu u Sarajevu. Prema dobrim poznavaocima obrazovnog sistema u BiH, islamski univerziteti u zemlji veoma su ovisni o finansijski jakim državama”.
U nastavku informacije iznose se laži da je veliki broj, kako se navodi, religijskog nastavnog osoblja koje je aktivno u Austriji radikalizirano na spomenuti način u islamskim obrazovnim institucijama u BiH.
Na kraju su problematizirane veze koje održavaju bošnjački džemati u Austriji sa turskim organizacijama, a što se sprovodi na osnovu bliskih veza između turksog Diyaneta i Rijaseta IZ u BiH.
