Autor: Al Jazeera Balkans
Činjenica je da Bosna i Hercegovina svoje bogato historijsko naslijeđe u maloj mjeri koristi kao turistički potencijal. Posebno se to odnosi na antičku historiju Bosne i Hercegovine kojoj je, za razliku od ostalih perioda, posvećeno nedovoljno pažnje.
Primjer neiskorištenosti historijskog potencijala je i istaknuti politički i vojnički dužnosnik Baton Dezitijatski, koji je bio predvodnik Velikog Ilirskog ustanka – događaj koji je u historiji upamćen kao socijalni bunt nezadovoljnog stanovništva.
Lik i djelo Batona Dezitijatskog, kao i događaji vezani za Veliki Ilirski ustanak, neiskorišteni su turistički potencijal koji bi, ako se na pravi način iskoriste, u budućnosti mogli donijeti dosta profita domaćem turizmu.
Vođa Ilirskog saveza
Historičar Salmedin Mesihović s Filozofskog fakulteta u Sarajevu ističe da je uloga Batona Dezitijatskog nemjerljiva, ali da se nažalost o istaknutom vođi Velikog Ilirskog ustanka veoma malo zna u bh. javnosti.
„Baton Dezitijatski je bio politički i vojnički dužnosnik desitijatske civitas, autonomne teritorijalno – upravne i administrativne jedinice u okvirima rimske provincije Ilirik. Dezitijati su ilirski narod koji je u periodu od IV st. p. n. e. pa do zaključno sa II st. n. e. dominirao prostorom Gornje Bosne i dolinom rijeke Lašve. Bez obzira što se desitijatsko ime više ne koristi kao narodnosna ili nacionalna odrednica, etničko i genetsko nasljeđe Dezitijata u velikoj mjeri dominira u današnjem domicilnom stanovništvu na potezu od Sarajeva pa do Zenice i Travnika“, ističe Mesihović.
„Sam Baton Dezitijatski je rođen oko između 40. i 30. god. p. n. e., vjerojatno u jednoj u uglednijih desitijatskih porodica. On je imao istaknutu karijeru i u okvirima svoje matične civitas, ali je vjerojatno bio i u rimskoj službi. U proljeće 6. god. n. e. je stao na čelo Velikog Ilirskog ustanka koji je izbio zbog izrabljivanja i ekonomskog i socijalnog iskorištavanja naših ljudi od strane imperijalne vlasti. Ubrzo je postao i jedan od dvojice glavnih vođa Ilirskog Saveza, prve organizacije koja je ujedinila razjedinjene narode i plemena koja su naseljavala današnji ilirskoslavenski prostor.“
„Veliki Ilirski ustanak je bio i najveći i najteži rat koji je Imperija vodila još od rata sa Hanibalom, što su i sami Rimljani priznali. Poslali su na ustanike skoro 190.000 profesionalnih i dobro obučenih vojnika skupljenih od Iraka do Nizozemske. Ipak, tek je izdaja Batona Breučkog, drugoga vođe ustanka, dovela do sloma ustanka. Ali i pored toga, Baton Dezitijatski je nastavio otpor u unutrašnjosti još godinu dana i predao se u septembru 9. god. n. e. Tiberiju, pastorku princepsa Augusta i budućem rimskom caru. Zbog toga što je vodio rat na viteški način, Tiberije je poštedio život Batona Dezitijatskog i samo ga je poslao u internaciju u italijanski grad Ravenu gdje je do živio pristojnim životom i bez oskudice dok svoje smrti.“
Albansko prisvajanje
Kako kaže, razlog za zapostavljanje ovako bitnih ličnosti i događaja u kojima su one učestvovale krije se u činjenici vrlo lošega nivoa bh. državotvorne nacionalne svijesti. Kao prvi korak ka takvoj promjeni prakse ističe da bi se u većim gradovima na teritoriji BiH trebale imenovati ulice po ovom istaknutom „mučeniku bosanske zemlje“. Ono što posebno napominje je albansko prisvajanje Batona Dezitijatskog koji nikada nije boravio na području današnje Albanije.
„Bosna i Hercegovina uopće ne čuva uspomenu na lik i djelo Batona Dezitijatskog. O tome najbolje svjedoči sramotna činjenica da nijedna ulica ne nosi ime posvećeno ovom velikom mučeniku naše zemlje. Razlog ovoga leži zbog vrlo lošega nivoa bosanskohercegovačke državotvorne nacionalne svijesti. A da bi se nešto promijenilo, mora doći do sinergijske djelatnosti i akademske zajednice, i medija i javnosti općenito“, govori Mesihović.
„Za početak, evo neka se pokrene inicijativa da se po Batonu Dezitijatskom nazove neke bitnije ulice u Sarajevu, Zenici, Visokom i Travniku. Neka se urade dokumentarci posvećeni ovom našem heroju, jer je žalosno da se ne sjećamo ili čak odričemo naših predaka. Klasična grčko – rimska civilizacija je osnova moderne civilizacije i velikanima i herojima iz te epohe se ponose kao najvećim nacionalnim vrijednostima i današnji narodi.“
„Albanskoj historiografiji bukvalno na pladnju isporučili smo Batona Dezitijatskog koji nikada u životu nije bio na prostoru današnje Albanije. Činjenica je da su današnji Bosanci i Hercegovci, kao i ostali stanovnici iliroslavenskog prostora, nastali simbiozom Ilira i Slavena, i radi toga nipošto ne smijemo zanemarivati nijednu komponentu našega nasljeđa niti se odricati nijedne skupine naših predaka jer su svi oni utkani u naše biće“, ističe on.
Najstariji tragovi pismenosti
Historičarka Amra Šačić Beća sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu ističe da je antičko naslijeđe veoma zanimljivo stranim turistima, kao i Baton Desitijatski. O ovoj historijskoj ličnosti pisali su mnogi istraživači, čak i u romantičarskom narativu što dovoljno govori o njegovoj važnosti.
„Antičko nasljeđe u kontekstu turizma nikada nije niti će prestati biti zanimljivo. Ilirski narodi koji su naseljavali prostor današnje BiH ostavili su najstarije tragove pismenosti u našoj zemlji, prve oblike urbanih naselja, prve serije novca i slično. To su rane, civilizacijske tekovine kakve ne baštine niti puno bogatije i veće države. Sasvim opravdano je tvrditi da bi bilo turistima zanimljivo da vide primjerke novca ili urbanih sredina starih preko dvije hiljade godina“, govori ona.
„Malo je poznat podatak da najstarije književno djelo koje je nastalo na tlu današnje BiH jeste očuvani epigrafski spomenik sa metričkim natpisom iz trećeg stoljeća koji je pronađen u Runićima kod Travnika. U pitanju je prva sačuvana lirska pjesma čiji je autor romanizirani Ilir koji je poznavao stilske figure karakteristične za radove čuvenih rimskih pjesnika Lukijana i Vergilija. Iako se taj spomenik danas čuva u Zavičajnom muzeju u Travniku turistima ova informacija obično nije dostupna“, nastavlja i dodaje:
„S druge strane, sam lik i djelo Batona Desidijatskog posjetiteljima naše zemlje bi mogao biti izuzetno zanimljiv. Navesti ću samo nekoliko činjenica. Taj čovjek, porijeklom iz srednje Bosne, je uspio motivisati hiljade pokorenih i ugnjetavnih Ilira i Panona da se pobune protiv višestruko brojnijeg neprijatelja. Vjeruje se da taj ustanak motivisao i germanske narode da se pobune protiv Rima pod vodstvom Arminija u čiju čast danas u Njemačkoj postoje spomenici, fudbalski klubovi, književna djela itd.“
„Nažalost, iako je Baton bio vođa ustanika koji su se tri godine uspješno odupirali jednoj od najvećih vojnih invazija poznatih u historiji Zapadnog Balkana on u ovdašnjoj javnosti nema niti približno isti tretman kakav Arminije ima u njemačkom javnom diskursu. Rimski pisac Svetonije, Batonov ustanak poredi sa Hanibalovim prodorom u Italiju. Danas svaki obrazovani čovjek zna za Hanibala, ali za Batona nažalost ne znaju čak ni građani prostora na kojem je rođen.“
Šačić Beća kaže kako o Batonu, kao pozitivnoj historijskoj ličnosti, svjedoče i rimski historičari koji blagonaklono gledaju na njega, pripisujući mu ratničke vrline i optužujući rimske vlasti da su svojom lošom upravom krive za pobunu Ilira.
„Porodična grobnica Batonove porodice, sudeći prema epigrafskim spomenicima, bila je na prostoru današnje Breze. Pored historijskog značaja, taj podatak ima sigurno određeni turistički potencijal koja bi lokalna zajednica mogla iskoristiti. Baton i njegovi Iliri nisu ratovali protiv Rima kada je to carstvo bilo u dekadenciji, oni su ratovali protiv imperije na čijem čelu je bio najveći rimski car August, a njegov pastorak i nasljednik Tiberije je lično koračao bh. šumama i dolinama kako bi pobijedio Batona.
