Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam Et-Taberani zabilježio je predaju od Tavusa ibn Kejsana koji je rekao: ”Neki Benu Izraelćanin imao je četvericu sinova i nakon izvjesnog vremena, razbolio se. Jedan od njegovih sinova rekao je svojoj braći: ‘Ili ćete vi njegovati našeg bolesnog oca do smrti i nećete uzeti ništa od njegove zaostavštine, ili ću ga ja njegovati i neću uzeti ništa od njegove zaostavštine?’ Na kraju je on prihvatio da njeguje svoga bolesnog oca sve do njegove smrti. Kad mu je otac umro on ga je ukopao i nije uzeo ništa od njegove zaostavštine.
On je bio siromašan i imao je mnogobrojnu porodicu. Jedne noći sanjao je kako mu neki glas govori: ‘Idi na to i to mjesto i iskopaj sto zlatnika koji se tamo nalaze.’ Upitao je: ‘Je li to imetak sa berićetom ili bez berićeta?’ ‘To je imetak bez berićeta’, dobio je odgovor. Ispričao je to svojoj ženi, a ona mu je rekla: ‘Idi i uzmi stotinu zlatnika, jer od toga mi možeš kupiti odjeću i možemo lijepo živjeti.’ Muž joj je rekao: ‘Ja neću uzeti ništa u čemu nema berićeta.’
Drugu noć opet je u snu čuo onaj glas kako mu govori: ‘Idi na to i to mjesto i iskopaj deset zlatnika.’ Upitao je: ‘Je li to imetak sa berićetom ili bez berićeta?’ Rečeno mu je: ‘To je imetak u kojem nema berićeta.’ Spomenuo je to svojoj ženi i ona mu je rekla da ide uzeti novac. Međutim, on je odbio da uzima imetak u kojem nema berićeta.
I treću noć je sanjao kako mu neko govori: ‘Idi na to i to mjesto i iskopaj jedan zlatnik koji se tamo nalazi.’ Upitao je: ‘Je li taj zlatnik sa berićetom ili bez berićeta?’ Rečeno mu je: ‘To je zlatnik sa berićetom.’ ‘E onda ću otići da ga iskopam i uzmem’, odgovorio je.
Sutradan je otišao do onog mjesta koje mu je spomenuto u snu, pronašao je zlatnik i uzeo ga. Onda je sreo ribara koji je nosio dvije velike ribe, pa ga je upitao: ‘Pošto ribe?’ ‘Jedan zlatnik’, odgovorio je ribar. Tako je čovjek kupio dvije ribe za zlatnik koji je pronašao. Kad je došao kući, njegova žena je uzela da pripremi ribe za ručak. Čisteći prvu ribu u njoj je našla biser kakav nikada ranije nije vidjela. Zatim je otvorila i drugu ribu i u njoj je pronašla isti takav biser.
Nedugo zatim, kralj koji je vladao u to vrijeme poslao je da mu se kupi skupocjeni biser i nigdje nisu mogli naći biser kakav je tražio kralj osim kod tog čovjeka. Obavijestili su kralja o tome i on je naredio da mu čovjek donese biser koji ima kod sebe. Kad je kralj vidio biser, zadivila ga ljepota bisera i želio je da ga kupi.
Čovjek mu je rekao: ‘Poštovani kralju, ja ne mogu prodati ovaj biser ispod trideset tovara zlata.’ Kralj je bez oklijevanja pristao na tu cijenu i naredio je da mu se dadne trideset tovara zlata za biser.
Kralj je uzeo biser u ruku i divio se njegovoj ljepoti, a onda je rekao: ‘Ovaj biser je divan, ali on nije vrijedan bez svoga para.’ Zatim je upitao čovjeka: ‘Da li možda imaš još jedan ovakav biser, ako imaš platit ću ti duplo više od ovoga?’ Čovjek je donio i drugi biser i kralj mu je za njega dao šezdeset tovara zlata.”
(Ibn Kesir, El-bidaje ven-nihaje, IX/247.)
