Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Bernard Šo (26. juni 1856 – 2. novembar 1950) bio je irski dramski pisac, romansijer, esejista, novinar, književni, pozorišni i muzički kritičar te istaknuti borac za ljudska prava i društvenu pravdu.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost iz 1925. godine, koju je isprva odbio, smatrajući da umjetnost ne smije biti nagrađivana materijalnim priznanjima. Na nagovor svoje supruge ipak je prihvatio priznanje, ali je odbio novčani iznos od 116.960 švedskih kruna (što bi danas iznosilo približno pola miliona američkih dolara). Tada je, s prepoznatljivom ironijom i moralnim dostojanstvom, rekao: ”Ovo je pojas za spasavanje bačen čovjeku koji je već stigao na sigurno i više nije u opasnosti.”
Bernard Šo bio je duboko impresioniran islamom i ličnošću Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg je smatrao idealom moralnosti, pobožnosti i ljudske uzvišenosti – ličnošću koja s pravom zaslužuje da bude nazvana spasiteljem čovječanstva.
Suočen sa stereotipima i lažima koje su se o islamu i Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, širile na Zapadu, Bernard Šo je imao hrabrosti da ih otvoreno ospori i razotkrije. O tome je rekao: ”Sveštenstvo je u srednjem vijeku, iz neznanja ili fanatizma, prikazalo Muhammedovu vjeru u najcrnjem svjetlu, a njega predstavilo kao neprijatelja kršćanstva. Međutim, proučavao sam ga – tog izvanrednog čovjeka – i po mom mišljenju, Muhammed nije neprijatelj kršćanstva, već bi se on morao nazvati spasiteljem čovječanstva.”
Bernard Šo je o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, govorio s dubokim poštovanjem i fascinacijom: ”Muhammed je bio duh milosti, i njegov utjecaj ostao je besmrtan protokom vremena. Niko od ljudi koji su živjeli oko njega nije ga zaboravio, niti oni koji su došli poslije njega. Pročitao sam njegov životopis mnogo puta i u njemu nisam našao ništa osim savršenog morala. Koliko sam samo želio da islam bude put čovječanstva.”
Njegove riječi i danas odzvanjaju kao vizionarski uvid u stanje modernog svijeta: ”Vjerujem da, kada bi danas jedan čovjek poput Muhammeda vladao svijetom, on bi uspio riješiti naše probleme na način koji bi osigurao mir i sreću za kojima ljudi čeznu. Kada bi evropski svijet predvodio čovjek poput Muhammeda, izliječio bi ga od svih njegovih bolesti. Vjerujem da je Muhammedova vjera jedina koja posjeduje sve potrebne uvjete da se prilagodi promjenjivim životnim fazama i da je kompatibilna sa svim aspektima ljudskog života. Predosjećam da će islam u Evropi biti prihvaćen sutra, kao što je njegovo prihvatanje počelo već danas.”
Kamo sreće da evropski i svjetski kršćani poslušaju glas svojih umnih i savjesnih ljudi – mudraca, filozofa i istinskih boraca za ljudska prava, poput Bernarda Šoa i njemu sličnih, umjesto da slijepo slijede praznoglave, sujetne i moralno posrnule političare koji svojom kratkovidošću i ohološću truju narode i razaraju svijet.
Nažalost, današnji svijet svjedoči upravo suprotnom: evropski narodi su postali taoci populista i demagoga koji, pod maskom patriotizma i zaštite nacionalnog identiteta, zapravo šire mržnju, potiču sukobe i proizvode strah.
Evropska, a samim tim i balkanska, politička scena danas obiluje liderima poput Emanuela Makrona koji je islamofobiju pretvorio u politički program; Orbana koji gradi zidove od predrasuda; te Dodika, Čovića, Vučića i Milanovića – ljudi koji su politiku pretvorili u pozornicu vlastitih ambicija i natopili je lažima i nacionalističkim otrovom.
Na globalnom planu, isti duh populizma i političke oholosti oličen je u ličnostima poput Donalda Trumpa i drugih tiranskih vođa koji, zarad vlastite popularnosti i moći, razaraju moralne temelje društva, podržavaju okupatore, tlačitelje i rušitelje svjetskog mira.
To su ljudi koji svoje narode guraju u nove okupatorske pohode, u ratove, zločine i genocidne projekte, i koji na talasu islamofobije i mržnje prema drugom i drugačijem vraćaju Evropu i cijeli Zapad u najmračnije doba inkvizicije i krstaških pohoda. A takvi pohodi ne donose ni kršćanima ni muslimanima ništa osim pustoši, bijede, moralnog sloma i generacija koje odrastaju u sjeni straha i mržnje.
Jer, u svijetu neće biti mira dok njime budu upravljali oni koji u tuđoj patnji vide svoje političke poene, a u pravdi prijetnju vlastitoj moći.
