Piše: Dr. Džasim el-Mutawa’
Poznato je da je u japanskom jelovniku i na njihovoj trpezi riba osnovna hrana. No, već desetljećima ribe se ne približavaju japanskoj obali. Da bi riješili taj problem Japanci su se, na ribarskim brodovima, otiskivali daleko od obale i lovili ribu na otvorenom moru. Međutim, problem je bio što je na taj način riba kasno stizala na kopno i nije bila svježa. Da bi riješili i taj problem, Japanci su u svojim brodovima nosili hladnjake i zamrzivače u koje bi stavljali ribu neposredno nakon ulova. No, to je dodatno povećavalo težinu broda, a osim toga, brodovi su se iz dana u dan sve više udaljavali od obale i riba opet nije bila svježa, već su mušterije morale kupovati smrznutu, a ne svježu ribu, zbog čega je cijena ribe znatno opala.
To je stvaralo veliki problem, jer je niska cijena ribe ubijala volju kod ribara za lovom i plasiranjem smrznute ribe na tržište.
Ali, Japanci uvijek nađu rješenje! Oni su se dosjetili da na ribarske brodove stave bazene ispunjene vodom i u njih su stavljali ribu nakon ulova, tako da je riba bila živa sve dok ne dođe na obalu. Bila je to, bez sumnje, pametna i mudra ideja. Međutim, šta se dogodilo nakon toga? Ribari su otkrili da se riba, dok dođe do obale, u takvoj vodi ulijeni i izgleda polumrtva, budući da je u tako malom bazenu bilo mnoštvo riba i nisu se mogle kretati kao u moru. A to je značilo drugačiji okus od okusa koji ima svježa riba.
Japanci su perfekcionisti i teško im je ugoditi, a kamoli ih oduševiti, ali su njihovi ribari ipak uspjeli u tome. Kako? Razmišljajući o pravom i dugoročnom rješenju, dosjetili su se da u zatvorene bazene u koje su stavljali ulovljenu ribu, ubace mlade od mrskog psa. Zašto? Pa da bi na taj način ribe bile stalno u pokretu, bježeći od malih morskih pasa.
Pouka priče
Izazov kojem su bile izložene ribe učinio je da se one stalno i brzo kreću, da bi ostale na životu. To je upravo ono što su ribari željeli postići, da dođu na obalu sa ribama koje su još žive i čije meso je svježe i ukusno. Nema sumnje da su mali morski psi pojeli određen broj riba, ali je taj procenat neznatan i nije vrijedan spomena u odnosu na procenat preživjelih riba.
To što se događa sa ribama u pogledu neaktivnosti, tromosti i lijenosti u bazenu je ono što se događa ljudima koji žive bez izazova. Jer, izazovi nas drže stalno aktivnim. I možemo slobodno kazati da se životni uspjesi i veliki rezultati ne mogu ostvariti bez izazova.
Stoga, iskoristi sve vještine, sposobnosti i resurse koje ti je Allah podario, da bi učinio i postigao ono što ne mogu postići nemarni i lijeni ljudi. I ne bježi od odgovornosti pod izgovorom da ona prevazilazi tvoje mogućnosti i da nisi u stanju to iznijeti. Kada bi nekom od nas za petama stalno bio ”morski pas”, vidjeli bi koje granice bi dosegao i kakav bi napredak postigao u životu.
Teške situacije i stanja u životu proizvode uzvišene težnje i ambicije.
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
