Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U Kur'anu se spominje kazivanje o vlasnicima rovova (Ashabul-uhdud), a koje je povezano sa kazivanjem o dječaku (mladiću) vjerniku kojeg je ubio kralj nevjernik, zbog čijeg ubistva se dogodilo upravo ono čega se kralj pribojavao.
Naime, nakon što je kralj ubio mladića, njegov narod je prihvatio vjeru u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu. U tom trenutku je gnjev ovog tiranina eksplodirao i on je naredio da se iskopaju rovovi i napune vatrom, a zatim je u njih bacio sve vjernike.
Ovdje se postavlja ključno pitanje: Koji je razlog da ljudi odjednom pređu na islam i povjeruju u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, nakon što su vidjeli ubistvo dječaka vjernika?
Odgovor na ovo pitanje glasi: Ovi ljudi su vidjeli čudo (mu'džizu) koje je zarobilo njihova srca, obasjalo njihove umove i ispunilo njihove duše, pa su potvrdili Allahovu jedinost.
Vidjeli su kralja zločinca koji nije mogao ubiti dječaka osim da postupi onako kako mu je dječak sugerirao, tj., da prilikom ispaljivanja strelice kaže: ”U ime dječakovog Boga!” Vidjeli su divan primjer postojanosti u liku dječaka vjernika, sve dok nije bio ubijen kao šehid.
Dakle, tajna ovog kazivanja i glavna njegova pouka i poruka je dječakova postojanost na istini. To je ključ uspjeha na ovome i budućem svijetu, i ovo je primjer koji se ponavlja kroz historiju poslanstva i historiju borbe između istine i zablude.
A najbolji i najljepši primjer postojanosti na istini je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi. Kao da sada gledamo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok izaziva sve mušrike Mekke, i dok on i malobrojna skupina ashaba ostaju postojani u vjeri u Allaha, dželle šanuhu, podnoseći najteže oblike mučenja i zlostavljanja.
Kao da je vrijednost postojanosti kvalitativna prekretnica i tanka linija u idejnom i doktrinarnom sukobu između vjere i nevjere. Kao da čista šehidska krv ima nevjerovatnu moć i zadivljujući učinak na čista ljudska srca, i kao da se islamska ideja, ideja nepatvorenog monoteizma ili tevhida, ne može širiti osim uz postojanost njenih sljedbenika, te spremnost na žrtvu i odricanje.
Postojanost je zapravo suštinska razdjelnica između svjetla i tame, između upute i zablude, između istine i laži, između Božanskog modela i medijske obmane, između islama i nevjerovanja. Bez postojanosti nema snage, nema hrabrosti i ubjeđenja, nema slave i ponosa. Stoga nam Kur'an naglašava neophodnost postojanosti u životu vjernika, shodno ajetu: ”O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” (Ali Imran, 200.)
Nema nimalo sumnje da je palestinski narod danas paradigma i primjer postojanosti na istini u našem vremenu. Oni su primjer živog islama koji ulazi u srca ljudi i oživljava ih vjerom i postojanošću.
