Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svjetskoj politici postoje trenuci koji ne mijenjaju samo odnose među državama, već preusmjeravaju čitave geopolitičke tokove. Jedan takav trenutak zbio se prije samo dva dana, prilikom zvanične posjete saudijskog prestolonasljednika, Muhameda bin Selmana, Sjedinjenim Američkim Državama.
Naime, tokom prijema i sastanka sa američkim predsjednikom, Muhamed bin Selman spomenuo je cifru od 600 milijardi dolara, koliko će, prema dogovorenom okviru, Donald Trump dobiti od Kraljevine Saudijske Arabije. Riječ je, dakle, o iznosu koji nadilazi okvire obične ekonomije, ulazi u sferu globalnog utjecaja i postavlja nova pravila igre na Bliskom istoku.
Međutim, zapanjujuće je to što američkom predsjedniku Trumpu ni taj iznos nije bio dovoljan. Tek nakon što je od saudijskog prestolonasljednika dobio uvjeravanje da će raditi na povećanju iznosa sa 600 na 1000 milijardi dolara, Trump je izrazio zadovoljstvo.
Na sastanku je bio prisutan i direktor kompanije South Carolina Gas Turbines. Trump ga je pozvao da objasni učinak saudijskih investicija na poslovanje njegove firme. Čovjek je rekao da je zahvaljujući saudijskom kapitalu otvorio 1.800 novih radnih mjesta, što je imalo vidljiv pozitivan utjecaj na lokalne zajednice. Govorio je o investicijama od približno pola milijarde dolara. Ako je toliko radnih mjesta stvoreno tim iznosom, kakve će tek razmjere imati investicija koja je 1.200 puta veća?
Prije nekoliko mjeseci, nakon zračnog napada na Dohu, glasno su se počeli javljati zahtjevi za stvaranje zajedničkih arapskih odbrambenih snaga. Arapskom svijetu potrebna je snaga koja će braniti njegove teritorije, tj. snaga iz vlastitih redova. No, iznenađujuće je da je Katar odmah potrčao u Washington i potpisao dokument kojim se zaštita njegove teritorije, paradoksalno, povjerava upravo Sjedinjenim Američkim Državama, koje su zajedno s cionističkim entitetom učestvovale u pripremi agresije i napada na Katar.
Danas Saudijska Arabija nastavlja istim putem, kupovinom 300 tenkova i F-35 borbenih aviona, koje nijedna arapska država ranije nije dobila. Svi dobro znamo da Saudijska Arabija ne može samostalno zaštititi vlastitu teritoriju i da će, suočena s ozbiljnijom prijetnjom, ponovo potražiti oslonac u američkim trupama, kao što je učinila tokom invazije Sadama Huseina na Kuvajt. Tada je Washington mobilizirao 500.000 američkih vojnika i još 250.000 pripadnika vojski iz 33 druge države kako bi “zaštitio” saudijske granice i poveo rat protiv Sadama. Zato nije bilo iznenađujuće potpisivanje Sporazuma o strateškoj odbrani sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Fascinantno je posmatrati kako se arapsko-muslimanske države iznova obraćaju Washingtonu za zaštitu od prijetnji koje Amerika sama definira, potiče ili izvodi. Zar postoji ijedan musliman u arapskom svijetu koji zaista vjeruje da će Sjedinjene Države, u slučaju otvorenog sukoba između nekog arapsko-muslimanskog naroda i njegovog neprijatelja, ispuniti ikakve obaveze u korist muslimana?
Ne zaboravimo da u toj regiji postoje Arapi koji nikada nisu ratovali protiv cionističkog entiteta – niti će ikada ratovati – jer su njegovi najvjerniji saveznici. Ne smijemo zaboraviti ni predstojeću etapu normalizacije odnosa između Rijada i Tel Aviva, što će biti prvi zalog za tzv. Abrahamovski sporazum, koji je saudijski prestolonasljednik javno pozdravio na konferenciji s Trumpom.
To je vizija svijeta koju žele: svijet u kojem se Izrael i zaljevske monarhije povezuju u odnosu gospodara i sluge, pod američkim pokroviteljstvom, a zajednički cilj su upravo Arapi – tj. muslimani, koje i Amerika i Izrael drže svojim prirodnim neprijateljem.
Saudijski zvaničnici kažu da neće sarađivati s Arapima i drugim muslimanima radi zajedničke sigurnosti. Neće investirati ni djelić od tih ogromnih iznosa u bilo koji muslimanski ekonomski prostor, osim ako je cijena politička kontrola. Istovremeno, šalju delegacije u Washington, stvaraju prilike za američke partnere, preplavljuju ih novcem i traže zaštitu. Čine ono što nijedna druga država u historiji nije učinila sa svojim bogatstvom.
Neka se Trump raduje svom trilionu dolara. Neka američke fabrike rade punim kapacitetom. Neka posrnule kompanije ožive zahvaljujući milijardama ubrizganim ni iz čega. Neka Amerika i Izrael prosperiraju, a neka muslimanske zemlje propadaju.
Samo sto miliona dolara bilo bi dovoljno da spasi živote utopljenika u Gazi. Samo četvrtina tog iznosa mogla bi unijeti blagostanje u arapske zemlje. Cijeli taj iznos mogao je Arapima osigurati stvarnu moć u regionalnom poretku. Saudijska Arabija bi imala legitimno vođstvo i njeni lideri bi bili poštovani među svim Arapima.
Međutim, problem političkih entiteta i državica u Arapskom zaljevu nadilazi pitanje etničkog identiteta ili kulturnih simbola. Njihova izgradnja od samog početka bila je utemeljena na ideološkoj koncepciji oblikovanoj pod utjecajem vanjskih sila i geopolitičkih interesa, s ciljem da te tvorevine služe kao instrumenti kontrole i dominacije. Danas je očigledno da njihova lojalnost nije usmjerena islamskom zajedništvu, već interesima stranih moći, često na štetu vlastitog naroda i duhovne tradicije.
Srazmjerno vjernosti koju pokazuju Americi i Izraelu, očita je njihova izdaja islamskog ummeta i vlastitih naroda. Prava snaga muslimanskih naroda može se ostvariti samo oslobađanjem od ovih političkih struktura, prevazilaženjem poniženja i dugotrajnih kriza koje pogađaju ummet – posebno u Palestini – te ponovnim utemeljenjem na principima pravde, suvereniteta i istinskog islamskog jedinstva.
