Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada dođe sedamnaesti dan mubarek mjeseca ramazana, mnogi muslimani pričaju o događajima velike Bitke na Bedru, kako su se desili, zašto su se desili, ko je u toj bici poginuo i kakav je bio njezin konačni ishod.
Međutim, sâmo spominjanje i prepričavanje ovih događaja neće ugasiti čežnju islamskog ummeta i neće mu donijeti čast i ponos. Islamske biblioteke su prepune knjiga i publikacija o ovoj bici, ali muslimani i dalje stagniraju i zaostaju na svim životnim poljima, nižu poraze i neuspjehe i opterećeni su mnoštvom problema.
Rješenje nije da samo pričamo o našoj slavnoj prošlosti, niti da žalimo za slavom koju smo izgubili, već da uzmemo pouku iz tih događaja kako bismo riješili nagomilane probleme i izašli iz postojećih kriza.
A Bitka na Bedru, između ostalog, uči nas da je tajna uspjeha i pobjede u pripremanju snage i materijalnih sredstava koliko god je to moguće i ustrajnost u dovi i traženju pomoći od Allaha. S obzirom da su prvi muslimani bili malobrojniji i slabo naoružani, nije se očekivalo da će oni na Bedru trijumfovati nad nevjernicima Kurejša, jer materijalna i teoretska mjerila daju prednost broju i opremi.
Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cijelu noć uoči bitke proveo je učeći dovu i moleći Allaha da pomogne toj malobrojnoj i slabo naoružanoj skupini muslimana, i toliko je skrušeno i predano učio dovu da mu je spao ogrtač sa ramena.
To je tajna pobjede muslimana u to vrijeme, a mi smo je danas uveliko zanemarili, iako svakodnevno, posebno u toku ramazana, citiramo i slušamo ajet: ”A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (El-Bekara, 186.)
Iako su muslimani danas zanemarili i prvi aspekt i uzrok pobjede, nesreća današnjih muslimana ne leži toliko u nedostatku broja i opreme, niti u nedostatku resursa ili tehnologije, koliko u tome što su se udaljili od Allahove upute, a samim tim i od Allahove milosti, pomoći i pobjede. Danas se muslimani guše u moru strasti, zaboravili su na Ahiret, ne mare puno za svoju vjeru, ne slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uronjeni su u razne oblike praznovjerja i novotarija koje još više produbljuju naše krize, povećavaju međusobne podjele, unose pesimizam u život i udaljavaju nas od pobjede i dostojanstvenog života.
Allah, dželle šanuhu, je upravo htio da Bitka na Bedru bude ”furkan”, jasna razdjelnica između istine i zablude, i da bude najava dostojanstvenog života koji muslimansku zajednicu čini dinamičnom i živom, koja odiše optimizmom, jedinstvom, snagom i vitalnošću.
Bitka na Bedru nas također uči da je oružana borba neizbježna onda kada nepravda prevlada i kada se zabluda i oholost uzdignu, kako bi se istina vratila i zauzela mjesto koje joj pripada i kako bi se uzdigla njezina riječ i postala program života.
Prvi muslimani su sa svojom vjerom morali napustiti rodnu Mekku – u kojoj nevjernici nisu poštovali slobodu vjerovanja, pa su svoj gnjev iskaljivali na muslimanima izlažući ih njagorim oblicima mučenja i ponižavanja – i učiniti hidžru u Medinu, daleko od onih koji su ih uznemiravali i sprječavali da slobodno obavljaju vjerske propise i žive svoju vjeru.
Nakon što su muslimani učinili Hidžru i napustili svoje domove, mušrici Mekke su opljačkali njihov imetak, a prirodno pravo prognanih, potlačenih i opljačkanih je da povrate svoje pravo i opljačkanu imovinu.
Prvim muslimanima se ukazala prilika za to kada je mušrička karavana, predvođena Ebu Sufjanom, krenula u Šam natovarena muslimanskom robom. Upravo je ta karavana bila direktan povod za Bitku na Bedru. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je muslimanima da presretnu karavanu i vrate svoju imovinu.
Islamski učenjaci navode da je jedina bitka u historiji, od Adema, alejhi selam, do danas, čiji je ishod bio poznat prije početka, upravo Bitka na Bedru. Naime, Allah, dželle šanuhu, obećao je muslimanima jednu od dvije stvari: ili karavanu s robom ili pobjedu nad mušricima.
Budući da je karavana bila spašena, muslimani su se našli licem u lice s mušričkom vojskom koja je krenula u susret muslimanima želeći ih potpuno poraziti i uništiti, ne znajući da je Allah odredio njen poraz i uništenje.
No, i pored toga, muslimani, posebno muhadžiri, željeli su da bez problema i bez borbe preuzmu i povrate svoje stvari od mušrika – i to je ono što je duboko utkano u ljudsku prirodu -, kao što se navodi u ajetu: ”I kada vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine – a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana.” (El-Enfal, 7.)
Međutim, Uzvišeni Allah je želio da prvi muslimani, učesnici Bitke na Bedru, budu nosioci časti i predvodnici veličanstvenog islamskog džihada, te da posluže kao savršen primjer borbe za uzvišene principe i ljudska prava, svim muslimanima do Sudnjega dana.
Dakle, velika Bitka na Bedru nije puki historijski događaj čije vrijeme je davno prošlo, već učitelj i svjetiljka koja muslimanima u svakom trenutku i u svim generacijama obasjava put slave, prosperitetnog i dostojanstvenog života, onda kada ispune uvjete za to kao što su ih ispunili prvi muslimani, slavni učesnici Bitke na Bedru.
Bitka na Bedru krije u sebi značenje obnove i preporoda, onda kada muslimani odlučno ustanu da brane i promoviraju istinu i da se bore protiv zablude, laži i nepravde.
Allaha molimo da islamski ummet doživi svoj istinski preporod i povrati svoju slavu i vođstvo, na našim rukama.
