Ovi izbori će, kao i prošli, u Republici Srpskoj proći u znaku sukoba dvije političke opcije koje se bore za vlast. No, što se tiče bilo kojeg pitanja vezanog za BiH, tu skoro da i ne postoji razlika između ovih opcija u RS-u, počevši od NATO-a, do zadnje jednoglasne odluke u Narodnoj skupštini kada je poništen Izvještaj Vlade RS za Srebrenicu.
Međunarodnu zajednicu, odnosno zvanične predstavnike od State Departmenta do EU i OHR-a, nisu ujedinile ni presude sudova u Haagu, ruski veto u Vijeću sigurnosti UN-a na rezoluciju o genocidu u Srebrenici, svakodnevno negiranje genocida od svih srpskih i srbijanskih predstavnika, nagrade i glorifikacije presuđenih ratnih zločinaca, imena škola u BiH data po ratnim zločincima, ali ih je ujedinilo poništavanje Izvještaja za Srebrenicu. Najjaču poruku je uputila američka administracija, a Danijel Server, američki stručnjak za balkanska pitanja, u svom komentaru je naveo da je “Dodik potvrdio ono što njegovi neprijatelji oduvijek govore, da je RS zasnovana na zločinima koji su počinjeni a koje ona (RS) negira i da joj ne bi trebalo biti dozvoljeno da postoji”.
Dodik ili Ivanić?
S obzirom na prošle izbore, odnosno činjenicu da su, po mnogima, bošnjački glasovi u RS-u odlučili o srpskom članu Predsjedništva BiH, odnosno pomogli Ivaniću da pobjedi protukandidata iz SNSD-a, Bošnjacima se i pred ove izbore nameće dilema: Dodik ili Ivanić?
Admir Čavka, šef kluba poslanika Domovina u NSRS i potpredsjednik SBB-a – Fahrudin Radončić, poručio je Bošnjacima da ne trebaju “birati između dva zla”: “Mi nećemo da se bavimo njihovim odnosima ko će biti član Predsjedništva, mislim da apsolutno ne postoji razlika između jednog i drugog kandidata, mi ne trebamo biti dio tih igara, nego trebamo tražiti svoj prostor i poziciju u manjem BH entitetu”, konstatirajući: “Potpuno je tačna činjenica da je Mladen Ivanić pobijedio na prošlim izborima zahvaljujući bošnjačkim glasovima kada ih je dobio više od 30 hiljada. Mnogi od nas, uključujući i mene, radili smo u kampanji gospodina Ivanića…”?!
Govori li Čavka s pozicija interesa SBB-a, ili svojih privatnih? Bilo bi zanimljivo da Ivanić objasni šta je to Čavka radio za njega u kampanji. No, sad je jasno da Čavka poručuje Bošnjacima u RS da glasove ne trebaju dati Ivaniću, što nije ništa drugo do direktna podrška Miloradu Dodiku. Ove Čavkine poruke uslijedile su, očito nimalo slučajno, nakon što je Mladen Ivanić u intervju za Danas izjavio kako je u BiH “potreban bošnjački lider za kompromis i konsezus”, objašnjavajući da takvog nije imao u Bakiru Izetbegoviću. Ivanić je ovaj intervju dao neposredno nakon sastanka s Fahrudinom Radončićem.
Uloga Bošnjaka u izborima u RS nije beznačajna ni Ivaniću ni Dodiku, kao ni pokušaji pojedinih političkih opcija iz Federacije da učestvuju u tom odlučivanju, planirajući postizborne koalicije. Je li Čavka slučajno učestovao u radu Skupštine, prije toga lobirajući kod drugih bošnjačkih zastupnika da se pojave na sjednici kad je izglasano poništavanje Izvještaja za Srebrenicu? Je li tačno da je bio i na sastanku na kome su dogovarani zaključci? Ako jeste zašto? I u čije ime?
Mladen Ivanić zasad nema kampanju, kasneći za Dodikom u svemu. Uz to, upadljivo je da ga nema u RS-u, ne samo medijski nego i politički, dok Dodik već ozbiljno “obrađuje” teren. Jasno je da je Ivanić taoc SDS-a koji mu osigurava najveći dio glasačkog tijela i stoga je još više znakovita Dodikova posjeta, “u punom sastavu”, Obrenu Petroviću, načelniku općine Doboj, koji je kadar SDS-a i dugogodišnja opozicija Dodiku zbog čega je ovakav susret do prije samo nekoliko dana izgledao nemoguć. Nije na odmet pomenuti da je Petrović dugogodišnji načelnik Doboja i zbog podrške bošnjačkih glasova.
Ključ za pobjedu u RS-u je u rukama Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, koji uživa igrajući se s obojicom, i Dodikom i Ivanićem, odnosno dajući podršku i jednom i drugom. Bez Vučićeve ozbiljne podrške Ivanić se ne može takmičiti s Dodikom u nacional-šovinizmu, ratno-huškačkim izjavama, vrijeđanju i negiranju skoro svega i svih u BiH (osim Dragana Čovića) uključujući i genocid. Činjenice govore da su Vučićevi mediji, počevši od TV Happy, Pinka, Informera i sličnih, trenutno na strani Dodika. Ukoliko Vučić ostane “neutralan” a SDS se jasno ne izjasni u vezi Mladena Ivanića on nema nikakvih šansi. Ni stav Ruske Fedracije ne ide u prilog Ivaniću, s obzirom da se Dodik nametnuo kao glavni pregovarač Srba iz BiH i to direktno sa Putinom.
Poruke Bošnjacima
U bošnjačkom korpusu su se izdvojila tri kandidata – Denis Bećirović, Šefik Džaferović i Fahrudin Radončić. Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, za razliku od druge dvojice koja se po prvi put kandidiraju i nisu predsjednici stranaka koje su ih predložile, već treći put se kandidira za člana Predsjedništva BiH i ako izgubi i ovaj put bit će to kraj njegove političke karijere, ali i političkog projekta nazvanog SBB. Radončić do sad nije ponudio ništa konkretnije u svojoj izbornoj kampanji, a i ono malo poruka koje je poslao svode se na ponavljanje onoga što je govorio kad je prvi put izašao na političku scenu, i kritiku, uglavnom SDA, odnosno Džaferovića i Bakira Izetbegovića.
Šefik Džaferović, čija je kandidatura iznenadila i mnoge u SDA, za sada je, u odnosu na druge kandidate, napravio najozbiljniji iskorak u predizbornoj kampanji obilazeći teren, a čini se da su i unutrašnji odnosi u SDA nakon njegove kandidature stabilizirani, što može animirati kompletno članstvo SDA da ga podrži, i u tom slučaju ima najveće šanse da uđe u Predsjedništvo. Iako mu od početka kandidature, kao jednu od najvećih zamjerki, ističu da je iznuđeno rješenje, kandidat Bakira Izetbegovića i kompromis unutar Stranke, Džaferović je to sve uspio prevazići, i upravo uz podršku Stranke i Izetbegovića, sve sigurnijim koracima ide ka Predsjedništvu BiH. Sitaucija oko Džaferovića u neku ruku podsjeća na onu u kojoj je bio Izetbegović u vrijeme svoje prve kandidature i koji je na kraju mnoge iznenadio ulaskom u Predsjedništvo, upravo uz jaku podršku Stranke.
Za razliku od Džaferovića koji najveću podršku u kampanji crpi iz SDA, Denis Bećirović se, od trenutka kad ga je SDP kandidirao, ograđuje od SDP-a namećući sebe biračima kao nekog “građanskog kandidata” i pokušavajući pridobiti široku podršku, pri čemu je usput “zagubio” ideju socijaldemokratije, što ga, itekako, može koštati podrške ljevice i glasova koje bi mogao imati kao (iskreni) kandidat SDP-a. Otužno djeluju fotografije, koje su neki mediji objavili, na kojima Denis Bećirović na početku svoje karijere drži spuštene ruke na javnim skupovima dok se uči Fatiha, a danas odlaženjem udesno pokušava pridobiti prvenstveno Bošnjake da glasaju za njega, umjesto da, što se očekivalo, pokrene one građane koji već duže apstiniraju na izborima, odbijajući da podrže nacionalne politike.
Njegovo isticanje ko ga sve podržava i poruke šta će sve uraditi kad uđe u Predsjedništvo BiH sve više djeluju neuvjerljivo, iz prostog razloga što u Predsjedništvu BiH ne može uraditi ništa bez druga dva člana. Kao što to, dobro zna, nije mogao raditi ni u Parlamentu BiH, ali je podržao neke zahtjeve hrvatskih i srpskih zastupnika koji su bili na štetu Bošnjaka, kao što je njegovo glasanje za Zakon o prebivalištu, ili smanjenje državnog budžeta čime je došlo do stagnacije BiH, za šta ga danas prozivaju, a on to potpuno ignorira, kao da nema nikakve odgovornosti za to. Što su, također, vrlo jasne poruke.
Čović, uz podršku Dodika i Rusije
Uz očekivana pitanja u kampanji za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH (nimalo slučajno) nametnuto je pitanje da li su bošnjački kandidati za evropske integracije i NATO ili za Tursku, a u nekim analizama se to, čak, interpretira kao teza da (li) su Bošnjaci protiv NATO-a i EU ili radikalizacije (povezane s ratovima koji se vode na Bliskom istoku), što teško da može naći konkretno uporište u zvaničnoj politici Sarajeva koje godinama podržava BiH u njenim euroatlanskim integracijama, a što potvrđuje i bliska suradnja s predstavnicima američke administracije i Evropske delegacije u Sarajevu.
No, s druge strane te teze idu u prilog retrogradnih snaga (i pojedinaca) koje BiH ne dozvoljavaju nikakav napredak već dugo. Jedan od najboljih primjera je Dragan Čović i njegova “proeuropska politika” koju je zagovara od 2014. ponavljajući da su Hrvati jedini opredjeljeni za euroatlanske integracije, dok pri tom svim sredstvima i na svim nivoima radi sve na razvaljivanju BiH, opstruirajući njen put i u EU i NATO. Uz podršku Milorada Dodika, Beograda i Rusije.
I upravo zahvaljujući njima, Bosni i Hercegovini je danas nametnuta (fabrikovana) teza da su oni koji su branili BiH, i uz pomoć NATO-a, danas protiv tog istog NATO-a! Dok se oni koji su optuženi za politiku fašizma, i osuđeni za najteže ratne zločine koje poznaje međunarodno pravo među kojima je i genocid, i koje je zbog toga bombardirao NATO, pokušavaju staviti u istu ravan s onima koji su branili BiH. I ti “bombardovani” danas provode u BiH politiku protiv NATO-a (uz podršku hrvatskih lidera), a nakon što su potpisali sve dokumente da BiH što prije dobije MAP i uđe u NATO. S tim ciljem je opet aktualizirana priča o tzv. Zelenoj transferzali koja ide preko Kosova, zanimljivo, upravo preko dijelova teritorije koje Vučić želi istrgovati s Tačijem.
Kad se govori o hrvatskom članu Predsjedništva BiH upravo ime Dragana Čovića se najčešće pominje, kao jednog od “najjačih” kandidata, ali kandidat je i Željko Komšić koji je to već dva puta i uspio. Iako želi predstaviti hrvatski korpus kao kompaktan, a sebe jedinim “spasiocem” hrvatskog naroda u BiH, uz kandidaturu Komšića i pravosnažnu presudu hercegovačkoj šestorki, Čović nema tako sigurnu poziciju kako tvrdi. U prilog tome govore i sve češći napisi u hrvatskim medijima, kao što je nedavni tekst na portalu narod.hr, u kome se, pored ostalog navodi: “HDZ-BiH doktora akademika Dragana Čovića, sastavljen mahom od klijentelističke mreže starih jugoslavensko-komunističkih kadrova i njihovih potomaka, će kao i uvijek dosad nastojati očuvati ekskluzivitet na zastupanje hrvatskog naroda i koliko je moguće osvojiti neke dionice u federalnoj i državnoj vlasti, kao što to čini od izbora do izbora. Što se tiče doktora akademika Čovića i prijatelja, problema neće biti: za Vučića i Dodika je učinio toliko da uvijek može na kajmak na Zlatibor ili na pecanje na Vrbas.”
Uloga CIK-a
Ukoliko ne uđe u Predsjedništvo BiH, Čovića čeka težak period u kome bi, izvjesno je, na naplatu počele pristizati sve fakture, od presude šestorki, neuspjelih promjena Izbornog zakona BiH, do prijateljstva s Miloradom Dodikom.
Iako ankete HDZ-a Željku Komšiću daju jedan posto šansi da uđe u Predsjedništvo, ignorirajući da je on to već dva puta uspio, Komšić ima šanse i to ne samo teoretske, jer može vrlo lako dobiti uz glasove DF-a i dio glasova SDP-a, ali i svih onih građana koji će glasati za Komšića zbog politike koju Dragan Čović provodi već duže vrijeme. Javni nastupi Komšića, struktura koja ga podržava, kao i kritika Dragana Čovića i HDZ-a u BiH, nešto su što Čović ni slučajno ne bi smio podcjeniti. Uz to, nije malo toga što je Čović, zajedno s Dodikom, radio protiv svih onih koji ga ne podržavaju u Federaciji BiH, i na štetu BiH. Očito je pogrešno računao da će uspjeti promjeniti Izborni zakon BiH, no sada će zavisti upravo od glasova birača u Federaciji, i to ne samo hrvatskih.
I tu mu ne može pomoći ni to što će se, jasno je, izbori u BiH odvijati uz rusko miješanje i njihovu direktnu podršku Miloradu Dodiku i njegovim separatističkim akcijama. Pri čemu ne treba podcijeniti rusko miješanje u izbore u Crnoj Gori, kao ni stav Ruske Federacije da ne podržava odluke Crne Gore i Makedonije o njihovom putu prema NATO-u. Sve to poprima ozbiljne prijetenje s kojima se može susresti i država BiH.
Zabrana ulaska u BiH ruskog pjesnika Zahara Prilepina koga je odlikovao Milorad Dodik (opet) je Obavještajno-sigurnosnu agenciju u BiH, koja je već duže jedina barijera u BiH ruskim obavještajcima i retrogradnim snagama, stavila u fokus javnosti. Nedavno je ulazak zabranjen i Rusu Denisu Gaevskom nakon sigurnosnih provjera. I ko zna ko bi sad sve bio na teritoriji BiH i radio protiv nje, da je i OSA pod kontrolom Dodika i Čovića.
Uloga Centralne izborne komisije na predstojećim izborima, i zbog unutrašnjih političkih podjela, nije nikakav garant uspješnosti, odnosno da će izbori biti fer, jer sprovodi i štiti politiku Dodika i Čovića čime je cijeli izborni proces ugrožen. Uz njih, bitan faktor za bh. izbore je i međunarodna zajednica, koja se priprema, ali nedovoljno, oko mogućeg političkog scenarija nakon izbora i eventulane (najavljene) opstrukcije u vezi sa formiranjem vlasti. No, ono što je bar zasad sigurno je da će međunarodna zajednica, uz podršku NATO-a, onemogućiti direktnije rusko-srbijansko uplitanje u BiH, koje bi ozbiljnije išlo ka narušavanju mira i sigurnosti, odnosno neće dozvoliti sirijski scenarij i formiranje ruskih baza koje bi imale ozbiljniji vojni uticaj Rusije/Srbije u BiH.
