Autor: Ahmad Muaffaq Zaidan
Preveo: Abdullah Nasup
Tri su glavne sile koje se utrkuju za osvajanje Rakke od IDIŠ-a. Ali, to neće biti bitka slična ijednoj dosadašnjoj u sirijskom ratu, nakon što su velike svjetske i regionalne sile direktno ušle u natjecanje za osvajanje sirijskih gradova i sela. To se jasno pokazalo na primjeru El-Baba i Minbedža, naročito nakon što su SAD poslije decenija saveza sa Ankarom, koja je bila od velike pomoći tokom Hladnog rata, odlučile da iznevjere taj savez za račun izgradnje saveza sa ekstremnim kurdskim nacional-socijalistima, opasnim neprijateljem Turske koji već desetljećima destabilizira tu državu. SAD su poslale stotine svojih specijalaca da kurdskom YPG-u u Minbedžu asisitiraju u eventualnom sukobu sa Turskom koja je imala namjeru da napravi prodor prema Rakki.
Ovaj američi potez dolazi nakon što je Washington ukinuo svaki oblik pomoći snagama Slobodne sirijske vojske koje su bliske Turskoj.
Kurdski ekstremisti već prije su zauzeli Tal Abiad i Minbedž i putne komunikacije prema Rakki, čime je dato do znanja da je Turskoj zabranjen ulazak u bitku za Rakku. Zbog toga je turska intervencija u Siriji bila prilično ograničena, a ono što predstoji za njih će biti veoma opasno s obzirom da su se Rusija, SAD, Iran i Asadov sektaški režim složili da pruže podršku i svu potrebnu pomoć kurdskim ekstremističkim snagama u konfrontaciji sa Turskom. Turska pozicija danas je stoga možda i teža nego pred Prvi svjetski rat kada je tadašnja Turska nazivana bolesnikom sa Bosfora.
Turska prijetnja da će Minbedž zauzeti silom ukoliko se kurdski ekstremisti ne povuku i predaju ovaj grad sirijskim opozicinim snagama bila je više test ruskih i američkih namjera nego test kurdskom YPG-u. Svi smo vidjeli kako su Amerikanci požurili da zauzmu položaje na rubovima Minbedža pokazujući čvrstu rješenost da zaustave tursko zauzimanje grada. Nejasno ponašanje Donalda Trumpa omogućilo je, pak, kurdskim ekstremistima da se priliže Rusiji i Asadovom režimu, pa su tako Asadovim snagama predali niz sela i nekoliko manjih gradova kako bi Asadove snage činile tampon zonu između turskih snaga i YPG-a. Rusija je dugo čekala priliku da kurdske ekstremiste približi Asadu kako bi zajednički vršili pritisak na Tursku. Razvoj situacije oko Minbedža bio im je zlatna prilika za to i nisu je smjeli propustiti.
Unutar američke administracije postoji podijeljenost kada je u pitanju saveznik na kojeg se trebaju osloniti u osvajanju Rakke. Amerikanci žele potpuno isključiti Tursku iz igre i osloniti se na YPG, ali se plaše posljedica koje bi moglo izazvati njihovo okretanje leđa važnom savezniku i članici NATO-a, naročito nakon upozorenja turskog premijera da bi isključivanje Turske bilo veliki gubitak za SAD.
Bitka za Rakku značajno će utjecati na novi izgled Bliskog istoka u cjelini, ne samo na političku budućnost Sirije. Pitanje kome će pripasti Rakka komplicira situaciju. Asadov režim nema vojnih kapaciteta niti da je osvoji niti da je zadrži ukliko mu se preda ili je za njega osvoje njegovi saveznici, jer Asad u potpunosti zavisi od šiijskih milicija koje mu je na dispoziciju stavio Iran i ruske avijacije, što se pokazalo u svim njegovim dosadašnjim osvajanjima. Prisustvo američkih snaga u Minbedžu uz mogući dolazak dodatnih pojačanja, te snažno rusko i iransko prisustvo od ranije sigurna su snažna poruka da se na pitanju Rakke kroji izgled novog Bliskog istoka.
