Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Vjetar je rekao suncu: ”Kako bi bilo da se kladimo ko će od nas skinuti kaput kojim se ogrnuo onaj mladić koji sjedi u bašti?”
Sunce je pristalo, pod uvjetom da vjetar prvi počne, pa je vjetar počeo proizvoditi glasne i zastrašujuće zvukove i kovitlati prašinu; i sve snažnije i brže je puhao ne bi li skinuo kaput s mladića. Međutim, mladić je svom snagom pridržavao kaput, tako da se na kraju vjetar predao i odustao.
Kad je došao red na sunce, ono se nasmiješilo i blago zasjalo, tako da je njegova ugodna toplina ispunila to mjesto. Mladić je osjetio da mu kaput nije potreban, pa ga je skinuo.
Zašto se i mi ne bismo odnosili jedni prema drugima kao sunce, bez upotrebe sile i grubih (okrutnih) metoda, sa najbližim ljudima: majkom, ocem, sestrom, bratom, ženom, mužem, kćerkom, sinom, prijateljem, komšijom…
I zašto ne poslušamo savjet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ”Blagost se nije našla ni u jednoj stvari, a da je nije uljepšala i ukrasila, a nije falila ni u jednoj stvari, a da je nije pokvarila.”
