Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u Pohod na Tebuk u najtežim okolnostima za putovanje: nesnosna vrućina, pustinja je ličila na grotlo, put je bio dalek, a jahaćih životinja je bilo vrlo malo, tako da su četvorica ashaba naizmjenično jahala na jednoj devi.
U Medini su ostali samo munafici, ali i neki vjernici koji su bili poznati po svojoj iskrenoj vjeri, a to su: Ka'b bin Malik, Murare ibn Rebi'a, Hilal ibn Umejje i Ebu Hajsame.
Nekoliko dana nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao s vojskom prema Tebuku, Ebu Hajsame je došao u svoj voćnjak (palmovik) gdje su ga čekale njegove dvije žene i obje su ga ljubazno primile i pripremile mu nosiljku, voće, hladnu vodu i ukusnu hranu.
Ebu Hajsame je pogledao taj izazovni prizor, a zatim je rekao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na vrućini, suncu i vjetru, a ja u hladovini sa dvije supruge koje su mi pripremile nosiljke i ukusnu hranu. To nije pravedno! Allaha mi, neću odsjesti ni kod jedne od vas, već mi pripremite poputninu, jer želim se pridružiti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.”
I Ebu Hajsame je krenuo na put za voljenim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima, i stigao ih je tek na Tebuku gdje se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već bio ulogorio s vojskom. Muslimani su primijetili konjanika u daljini koji je išao prema njima, ali nisu znali o kome se radi, pa su obavijestili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome. Čim su ga obavijestili o konjaniku, on je rekao: ”Neka bude Ebu Hajsame! Neka bude Ebu Hajsame!”
Kad je stigao, ashabi su rekli: ”Allahov Poslaniče, ovo je, zaista, Ebu Hajsame.”
Ebu Hajsame je ispričao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta je bio razlog da mu se pridruži i kako nije želio da sjedi u svom palmoviku između svoje dvije žene koje su mu pripremile potpuni ugođaj, dok se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umara na vrućini i suncu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio hajr-dovu za njega.
Toliko su ashabi voljeli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da jedan od njih nije želio jesti zrelo voće, piti hladnu vodu i uživati sa svojom ženom dok se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umara na putovanju. I ako vam neko kaže da je status ashaba stvar Allahovog odabira kao i poslanstvo, istinu vam je rekao.
Iz ovog primjera i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, postupka, učimo da mudra osoba poznaje psihologiju ljudi koji ga okružuju i koji su mu saradnici, zna šta oni mogu, a šta ne mogu učiniti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao, nakon što su ga obavijestili da dolazi neki konjanik: ”Neka bude Ebu Hajsame!”, osim na osnovu njegove pronicljivosti i znanja o prirodi ljudi, zato pripazite na ljudske geste i pokrete (išarete) i dobro razmislite o njihovim postupcima, jer će se na taj način umanjiti vaše razočaranje u ljude.
Zatim, primjer Ebu Hajsame je dokaz da uvijek postoji prilika da se ispravi greška. Bolje je stići na cilj makar i kasno nego nikako, i bolje je biti rep istine, nego glava laži i munafikluka (munafici su izostali iz pohoda, jer su nesretnici mislili da su uspjeli i da su se spasili).
Ne srami se pridružiti redovima istine makar te drugi ljudi pretekli u tome, jer istina nema alternativu. Važno je da budeš na istini i uz one koji su na istini, a da ne budeš sa onima koji razbijaju muslimansko jedinstvo, unose paniku i šire smutnju među muslimanima.
Trenutak iskrenosti prema sebi, trenutak gorljive i iskrene vjere, izveo je Ebu Hajsamu iz skupine munafika koji su izostali iz pohoda i priključio ga odabranoj skupini vjernika na čelu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Stoga, budi Ebu Hajsame!
