Piše: Resul Mehmedović
Danas sam na netu dobio link na kojem četnička folk zvijezda Baja Mali Knindža pjeva pjesmu posvećenu Radovanu Karadžiću: „ Javio se Radovan iz Haga”. Knindža svoj hit pjeva na nekoj uobičajenoj paradi pijanstva i kića, na opće oduševljenje poklonika genocidnog folka. Dok sam gledao taj žalosni prizor sjetih se da i među Bošnjacima ima nesretnika koji su zaljubljenici u genocidne folk note Baje Malog Knindže.
Poznajem čovjeka, Bošnjaka iz Podrinja, kojem su četnici tokom agresije na BiH ubili dvije sestre, dva brata, veliki broj bližih i daljih rođaka, a ipak, među CD-ovima brižljivo čuva “pevača” Baju Malog Knindžu, pjevača koji, skoro isključivo, u svojim pjesmama veliča genocid nad Bošnjacima, ratne zločince i poziva na iskrenu mržnju prea svemu što je islamsko i muslimansko.
Jedan drugi Bošnjak u zvijezde okiva još jednog “pevača”, koji, ipak, nije poznat po “ratnim hitovima”, riječ je o pjevaču koji povremeno navrati, od bajramske do bajramske pijanke – Mile Kitić. Njegovu veličinu, ovaj Bošnjak dokazuje riječima istoimenog pevača, koje je izrekao na nekoj od bajramskih pijanki: “Večeras ne pijem, jer sam danas jeo posebno meso” (aludirajući na kurbansko meso), a onda nastavlja Bošnjak: “Vidiš koja je to ljudska veličina”?!
Nedavno sam čuo za Bošnjakinju koja radi kao policajka, pronašla ljubav svog života – Srbina. Srpsku ljubav svog života pronašla je u istom gradu gdje je njena sestra u ratu zatvorena i zlostavljana u jedinom oslobođenom logoru u BiH (Liplje kod Zvornika). Um stane, a onda se zapitam, kakav scenario bi bio da je neka Jevrejka zatvorena i zlostavljana u Aušvicu, a onda, nakon oslobođenja i kapitulacije Njemačke, njena sestra se skrasi sa Nijemcem, koji je možda bio jedan od čuvara Aušvica… Daljnje hipotetisanje o Jevrejki i Nijemcu nema smisla, ali, apsurd je našao svoje mjesto među Bošnjacima.
Koliko li je samo ovakvih primjera, na čije poteze teško da i nauka može dati odgovor, jer, gotovo da ne postoji društvo na dunjaluku koje u tolikoj mjeri skrnavi čast svoje vjere i svog naroda, kao što je to slučaj sa nama, Bošnjacima. Mentalitet, koji sve više nalikuje nekom ruglu, zasigurno bi bio zanimljiv naučno-istraživačkim institutima, jer ono što sami sebi priređujemo iz dana u dan, sve više nalikuje šizofreniji, kojoj se nažalost, ne nazire kraj. Ubijali nas jesu, ali mi svojim ponašanjem kao da poručujemo da nas nisu ubili dovoljno…
