Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hazreti Omer, radijallahu anhu, prošao je jednog dana pored Poslanikove džamije kada je Hassan ibn Sabit, radijallahu anhu, recitirao poeziju u njoj. Hazreti Omer ga je ukorio, ne u smislu zabrane poezije, niti kao umanjivanje vrijednosti pjesnika, već kao upozorenje i skretanje pažnje na vrijednost džamije, tj., da se u njoj ne govori ništa osim Kur'ana i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve selle, hadisa.
Međutim, Hassan ibn Sabit mu je rekao: ”Vođo pravovjernih, ja sam u ovoj džamiji recitirao poeziju dok je u njoj bio onaj ko je bolji od tebe”, misleći na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim se okrenuo prema Ebu Hurejri, radijallahu anhu, i rekao mu: ”Ebu Hurejre, zar nisi čuo kad mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Hassane, odgovori im (tj. mušričkim pjesnicima koji su vrijeđali Allahovog Poslanika) u moje ime. Gospodaru moj, pomozi ga Ruhu-l-Kudusom (melekom Džibrilom).”’ (Buharija)
Nakon što je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, potvrdno odgovorio, hazreti Omer je nastavio svojim putem i ostavio Hassana ibn Sabita da recitira poeziju u džamiji.
Da sam ja učenjak hadisa, i ako bih želio sakupiti predaje u kojima se govori o vrlinima hazreti Omera, obavezno bi uključio ovu predaju u njegove vrline. Jer, nije vrlina samo u tome da je čovjek uvijek u pravu, već u prihvatanju istine kad mu se objasni da je pogriješio i kad mu postane jasno da nije u pravu.
Ovoj vjeri, kojoj je nekada bila potrebna sablja Halida ibn Velida, radijallahu anhu, kada su ratne bitke bjesnile, također su joj bili potrebni i stihovi Hassana Sabita kada su se vodile intelektualne bitke. Halid ibn Velid nije mogao popuniti Hassanovo mjesto, kao što ni Hassan nije mogao popuniti Halidovo mjesto.
Svemogući Allah je učinio da svako od nas popunjava neko mjesto i svako ima svoje ”rov” ili ”utvrđenje” koje mora čuvati svom snagom, a da istovremeno ”utvrđenje” koje čuva ne smatra malim i neznatnim, niti pak da se hvali da je njegovo ”utvrđenje” i njegova uloga važnija od drugih.
Hazreti Osmanov, radijallahu anhu, imetak bio je važniji na dan Pohoda na Tebuk (kada je opremio muslimansku vojsku), od kiraeta Ubej ibn Ka'ba, ali je prilikom prikupljanja Časnog Kur'ana u jedan mushaf, kiraet Ubej ibn Ka'ba bio važniji od Osmanovog novca, Halidove sablje i Hassanovih stihova. Budi lav onda kada dođe tvoj red.
Sablja hazreti Alije, radijallahu anhu, na dan kada se neustršavio borio protiv mušričkog gorostasa Amra ibn Abdul-Vudda u bici na Hendeku, jednaka je novcu hazreti Ebu Bekra, radijallahu anhu, kojim je oslobodio Bilala, radijallahu anhu. Islam znači sinergiju i međusobno nadupunjavanje, a ne nadmetanje i uzdizanje.
Takvo je stanje islama i danas, mnogobrojna su ”utvrđenja” i ”rovovi”, i svako od nas ima svoj ”rov” ili ”utvrđenje” koje mora braniti.
Majka je u svom domu u utvrđenju, jer odgaja i izgrađuje muškarce za velike zadatake.
Učitelj i profesor su u svojoj učionici i za katedrom u svom ”rovu”, jer neuki narod se vodi, a nije i ne može biti vođa drugima.
Mudžahid ima ulogu i mjesto koje ne može popuniti imam u džamiji, a imam džamije ima ulogu i mjesto koje ne može popuniti bogati trgovac i uspješni biznismen.
Međutim, mjesto koje popunjava bogati trgovac, a koje se ogleda u dobročinstvu, udjeljivanju imetka i pomoći ljudima, nije ništa manje bitno od mjesta i uloge mudžahida koji daje svoju krv i imama džamije koji muslimane usmjerava putem koji vodi Allahu i Njegovom zadovoljstvu i nagradi.
I kada svako od nas uradi svoj dio posla, islamski ummet će, bez sumnje, povratiti svoju slavu.
Pripovijeda se da se kraljeva žena razboljela, pa su joj ljekari preporučili da se svaki dan kupa u mlijeku. Kralj se pitao kako da svaki dan napuni bazen mlijekom, pa je njegov ministar predložio da svaki pastir u kraljevstvu donese kantu mlijeka u toku noći i isprazni je u bazen, i time je problem riješen.
Međutim, svaki pastir je govorio sebi: “Ako umjesto mlijeka ispraznim kantu vode, izgubiće se među kantama mlijeka, a kralj neće znati.” Sljedećeg jutra, kralj je zatekao bazen pun vode.
Ni jedan pastir nije krenuo od sebe, već je čekao da onaj drugi uradi njegov posao. I ovo je, ukratko, naša današnja situacija.
