Po uzoru na slične prijedloge u pojedinim zemljama Zapadne Evrope, više je bugarskih gradova najavilo zabranu javnog nošenja marama- hidžaba. Podstaknuti islamofobijom i antiromskim rasizmom, ovi zahtjevi uspjeli su zadobiti podršku i ekstremne desnice i liberalnih krugova. No njihova će provedba izgleda biti nešto kompliciranija jer pretpostavlja strogu policijsku kontrolu nad stilom oblačenja, sličnu onoj “islamističkoj” kojoj se bugarski protivnici “burki” navodno protive.
Prošlog mjeseca lokalna je vlast u Pazardžiku, gradu od oko 70.000 stanovnika, zabranila muslimankama nošenje marame. Ubrzo nakon Pazardžika isto je učinila Stara Zagora, a uvođenje sličnih zabrana predloženo je naposljetku u više od trećine gradova u zemlji. Pravno ostaje sasvim nejasno imaju li općine uopće ovlasti da propisuju odijevanje, no bez obzira na to, očito je kako zabrane uživaju veliku podršku. Ministrica unutrašnjih poslova Rumjana Bačvarova izjavila je kako podržava zabranu zbog opasnosti od “radikalizma”. Glavni državni tužitelj, Sotir Cacarov, izjavio je kako nije riječ o “tradicionalnom islamu” te dodao da bi ograničenjima uz javne zgrade trebale biti obuhvaćene i ulice. Trend je zahvatio i parlament gdje je predstavljen nacrt zakona o regulaciji javnog odijevanja s kojim su se složile sve velike stranke, kako one na vlasti, tako i one u opoziciji, s izuzetkom Pokreta za prava i slobode (DPS).
Ipak, zabrana je doista zabrinula mnoge: glavni sekretar bugarskog velikog muftije izjavio je da predloženi zakon “ograničava muslimanska prava i može biti opasan”. Udruženja za ljudska prava su propise proglasila “protumuslimanskim činom”.
Promotrimo li konkretni tekst novih odjevnih propisa, otkrit ćemo zabavne apsurde. U njima naime stoji da se “na naseljenom području u svim službenim institucijama i objektima koji pružaju administrativne, obrazovne ili javne usluge, kao i u javnim rekreacijskim, sportskim, kulturnim i komunikacijskim prostorima” zabranjuje odjeća koja “potpuno ili djelomično” pokriva oči, usta, uši ili kosu. Formulacija “naseljeno područje” lako može uključivati sve javne prostore. Unatoč tome što novinari i političari spremno govore o restrikcijama usmjerenim protiv muslimana, stvarni propisi tiču se svih oblika pokrivanja lica i glave. To može značiti sve, od šešira i šala na hladan zimski dan do ženskih marama koje su u nekim regijama prilično raširene među muslimanskim, kršćanskim, kao i nereligioznim ženama. Drugim riječima, sveobuhvatnost novih propisa inkluzivna je do te mjere da postaje besmislena. Jedina mogućnost da se tako nejasan propis nametne u praksi je osnivanje posebne službe – možda moralne policije – da se bavi javnim odijevanjem.
Prema interpretacijama pristaša zabrane, ovakav propis je nužan zbog opasnosti da “radikalni muslimani” nekako ne nametnu ostalima što se smije nositi. Paradoksalno, pri tom omogućuju upravo ono čega tvrde da se boje najviše – službenu uredbu o odijevanju. Tako ispada da su ograničenja vezana uz odijevanje poželjna dokle god ih nameće država u ime europskog kršćanstva. Pristaše zabrane tvrde da se zalažu za ženska prava, ali u konačnici šalju policiju da ženama određuje kako da se oblače. Sumnjiva logika pseudofeminista prema kojoj zabrana ne ograničava, već oslobađa žene, pretpostavlja da je policija ta koja kontrolira nametnutu “emancipaciju”.
Oprez “za sutra”
Ove zabrane su sasvim sigurno islamofobne, a njihovi pristaše pod kapu “islama” mogu staviti doslovno sve – terorizam i totalitarizam, korupciju, kršenje ženskih prava, “antibugarstvo”, Saudijsku Arabiju, stranku DPS, pa čak i komunizam. Da stvari budu gore, antiislamska “zelena panika” u Bugarskoj je povezana i s antiromskim rasizmom.
Metodi Andreev, parlamentarni zastupnik iz vladajuće stranke desnog centra GERB, prošlog je mjeseca ustvrdio da su romski muslimani “najradikalniji”. Takav je stav osnažen akcijama policije poput one iz 2014. godine kada je u razglašenom incidentu više od stotinu naoružanih “specijalaca” upalo u lokalnu džamiju u romskoj četvrti Iztok u Pazardžiku.
Zabrana prekrivanja uvedena je navodno upravo kao reakcija na prizore Romkinja u nikabu. Naime, početkom ove godine u Pazardžiku je započeo proces protiv četrnaestero Roma koji su optuženi za propagiranje selefizma i vjerske mržnje usmjerene protiv svih koji ne dijele simpatije prema ISIL-u. Prilikom svakog ročišta, nekoliko se žena s različitim oblicima pokrivala za glavu okuplja ispred sudnice kako bi dale potporu optuženima. Taj je prizor ponukao glavnog tužitelja Sotira Cacarova, koji u Pazardžiku nadgleda rad okružnog tužitelja, da podrži zabranu nošenja pokrivala za glavu. No ovo suđenje nije prvo takve vrste, iako u prethodnim slučajevima nisu bili optuženi samo Romi, a dio optuženih se našao na sudu samo zbog prisustvovanja javnom predavanju o islamu. Gradonačelnik Pazardžika Todor Popov predložio je zabranu samo dva tjedna nakon Cacarovljeve inicijative i uz tvrdnji kako je ona nužna iz sigurnosnih razloga.
Slična zabrana koja je uslijedila u Staroj Zagori – gdje nema mnogo muslimana, a kamoli burki – ipak je nešto šira i odnosi se na svako vjersko agitiranje u javnosti, osobito putem tiskanih materijala, a koje bi moglo narušavati “društveni mir, moral i tradiciju”. Zabrana je, prema vijećnicima koji su je predložili, potaknuta pritužbama na evangeličke kršćanske misionare koji su uznemiravali stanovnike u njihovim domovima. Vijećnici su priznali da u gradu nema žena koje nose sporna pokrivala za glavu, ali su insisitiralikako se “pripremaju za sutra”. Zanimljivo,zabrana se također odnosi na oglašavanje ljekovitih učinaka religija koje nisu “službeno” registrirane, što proturječi političkom programu ekstremno desne Nacionalne fronte za spas Bugarske koja je jedan od inicijator islamofobnih zabrana. Njihov program naime poziva na “demonopolizaciju” javnog zdravstva i državnu potporu “alternativnim metodama liječenja” poput “homeopatije i herbalizma”, kako bi se smanjio utjecaj “medicinske mafije”.
Lov na muslimane
U Sofiji su sličnu zabranu predložile druge dvije stranke krajnje desnice – jedna iz vladajuće koalicije, a druga iz opozicije – pri čemu u obrazloženju kao motiv navode “povećanu invaziju netradicionalnih simbola fundamentalnog (sic!) radikalnog islamizma”, porijeklom iz Turske i Saudijske Arabije. Obje stranke su ustvrdile kako je riječ o europskom trendu koji i Bugarska treba slijediti. Rast europske islamofobije omogućuje ne samo krajnjoj desnici, već i liberalima da otvoreno agitiraju protiv muslimana.
Bugarski liberalni ekonomist Ivan Kostov, poznat po uvođenju najradikalnijeg programa “strukturnih prilagodbi” za vrijeme svog premijerskog mandata između 1997. i 2001. godine, sada je na čelu novog think tanka pod nazivom RSK- Management Lab. Kao “šef laboratorija” Kostov je jedan od najglasnijih aktivista kada treba ukazati na “rizike” koji prijete od islama. Ranije ove godine izjavio je kako bugarski veliki muftija “stalno krši zakon […] agresivnim širenjem islama”. Nešto ranije, ustvrdio je da u Bugarskoj ima oko 25.000 “radikaliziranih” bugarskih muslimana, od čega njih 8.000 “podržava terorizam”, a “12.000 mladih ljudi – ilegalnih imigranata koji su u Bugarsku stigli u posljednje tri godine” povećava “rizik”.
Nepotrebno je dodatno naglašavati da su te brojke u najmanju ruku izrazito sumnjive, da ne spominjemo manipulativno korištenje nejasnih pojmova poput “podržavanja terorizma”. Slične izjave navele su istraživače koji su proveli pravo, empirijsko istraživanje sa stvarnim bugarskim muslimanima, da kritiziraju Kostova i proglase ga nekompetentnim. No napadanje muslimana ostaje politički bezopasno: taj čin dovoljno je europski, liberalan, rasistički i besmislen da omogućava političara poput Kostova da preko njega uspijevaju skrenuti temu i ne govoriti o socijalnoj katastrofi u koju njihove ekonomske politike odvode zemlju.
Izvor: Bliten.org
