Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Smatram da ne postoje riječi koje su zaslužnije i dostojnije našeg slušanja od riječi poziva na namaz. Riječi ezana, koje se glasno izgovaraju i čiji eho odzvanja horizontima, podsjetnik su na Allaha i Njegovo pravo, i podsjetnik su na djelo zbog kojeg smo stvoreni.
To je poziv ljudima, Ademovim potomcima, da upoznaju Pravi put i da ga se pridržavaju, a da se čuvaju krivih puteva i da ih se klone.
Kada mujezin kaže: ”Allahu ekber!” – ”Allah je najveći!”, i to ponovi, kao da govori čovjeku: ”Ne obmanjuj se sobom i svojom veličinom, već se sjeti Onoga koji te je stvorio, i učini Ga ciljem svojih nastojanja. On će blagosloviti tvoje vrijeme i tvoj trud, shodno ajetu: ”Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.” (Eš-Šura, 20.)
A kada kaže: ”Ešhedu en la ilahe illallah!” – ”Svjedočim da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha!”, i to ponovi, kao da kaže čovjeku: ”Ne boj se drugih, lažnih bogova na zemlji, jer svaka odredba pripada Allahu i niko ne može spriječiti Njegovu odredbu. Niko ne može spriječiti ono što On dadne, niti iko može dati ono što On uskrati. Zato se ponosno uspravi, visoko podigni glavu i idi da učiniš sedždu Allahu, nakon koje se nećeš poniziti ni pred kim drugim.
Kada kaže: ”Ešhedu enne Muhammeden resulullah!” – ”Svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik!”, i to ponovi, on ti predočava sliku ljudskog savršenstva koju trebaš slijediti, jer je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jedini uzor u vjeri, bogobojaznosti, lijepom ahlaku i ustrajnosti na istini.
Kada mujezin kaže: ”Hajja ‘alessalah!” – ”Dođite na namaz!”, i to ponovi, on te poziva da staneš pred svoga Gospodara kako bi Ga slavio i hvalio, i da učestvuješ sa braćom po vjeri u okupljanju u ime Allaha i ljubavi jednih prema drugima.
Kada kaže: ”Hajja ‘alel-felah!” – ”Dođite na spas!”, i ponovi to, on ti ukazuje na plodonosan trud i djelo koje ti garantira uspjeh. Koliko je samo onih koji siju, a ne uspiju požnjeti, i onih koji idu putem, a ne stignu na cilj. A što si tiče onih koji klanjaju namaz, njihov trud neće biti uzaludan i njihova nagrada ne može propasti.
Poziv na namaz završava se riječima tevhida: ”La ilahe illallah!” – ”Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha!”, obznanjujući time rušenje svih oblika idolatrije i politeizma.
Međutim, svijet se danas ne klanja kamenim idolima, već se klanja živim idolima koji su se uzdigli poput ogromnih kipova u svijetu moći i bogatstva, i ljudi ih se boje više nego što se boje Gospodara svih svjetova.
Riječi ezana su savršeni put i savršeni poziv, i nikakav vatreni plamen, niti zvonjava, niti truba ne mogu zamijeniti ezan. Jer, to je poziv s najvišeg neba, koji poziva ljude da se vrate svom izvornom nebeskom porijeklu. Ove riječi su sišle sa neba i nisu sa Zemlje. Naime, grupa ashaba ih je slušala u snu, a jedan od časnih meleka učio je riječi ezana, nakon sastanka na kojem su ashabi razgovarali sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljim načinima pozivanja na namaz.
Hadis o ezanu nas vraća na to kako su se meleki spuštali na Zemlju da slušaju vjernike dok čine zikr i veličaju Allaha, i vraća nas na duhovni utjecaj Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove ashabe.
Naime, jedan ashab je prezirao sebe nakon što je osjetio ogromnu razliku između svog stanja dok je u društvu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i stanja nakon što se vrati u svoju porodicu i obuzmu ga ponovo dunjalučke brige, pa je zbog toga sebe smatrao munafikom.
Dok je boravio u društvu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, imao je prosvijetljeno srce, i osjećao je kao da vidi Allaha, dželle šanuhu, i kao da osjeća Njegovu uzvišenost. A kada se vrati kući, na ulicu, kada je sa drugim ljudima, osjećao je kao da mu je vjerovanje oslabilo. Kad je to ispričao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on mu je rekao: ”Kada biste vi stalno bili u stanju u kojem se nalazite kad ste sa mnom, meleki bi se rukovali sa vama. Ali, čas ovako, čas onako.”
Kad se oslobodim utjecaja svega što se priča i prenosi, osjetim potrebu da pažljivo slušam ezan i ponavljam za mujezinom, jer volim da me vodi um, a ne uši. Ezan budi moje srce i upoznaje me sa mojim Gospodarom na način koji je u skladu sa zdravim razumom.
Stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao one koji slušaju ezan da ponavljaju njegove riječi i usađuju ih u svoja osjećanja, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko sa potpunim ubjeđenjm izgovara riječi koje izgovora mujezin, ući će u Džennet.” (En-Nesai)
Ezan je poziv koji putuje po površini Zemlje, zatim prelazi meridijane preko kopna i mora, i prati Zemlju u njenoj rotaciji oko Sunca, a najveća Poslanikova, sallahu alejhi ve sellem, zadaća bila je ispunjavanje Allahove naredbe koja je glasila: ”Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.” (Ta-Ha, 130.)
Cijeli univerzum, ne samo Zemlja, odgovara na glasove mujezinâ, pozivajući ljude da požure Allahovom zadovoljstvu.
