Piše: Sejjid Kutb / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Neke slabe duše zamišljaju da se na dostojanstvo plaća velik porez, pa biraju poniženje da izbjegnu te teške troškove, i žive trivijalnim, jeftinim, uplašenim i tjeskobnim životom, bojeći se njegove sjene i odvojeni od njegovog eha: ”I misle da je svaki povik protiv njih.” (El-Munafikun, 4.)
Ovi poniženi ljudi plaćaju porez koji je mnogo teži od troškova i cijene dostojanstva. Plaćaju puni porez na poniženje. Plaćaju ga od svojih života, plaćaju ga od svoje sudbine, plaćaju ga od svoga ugleda, a često ga plaćaju svojom krvlju i novcem, a da toga nisu ni svjesni.
Misle da u zamjenu za čast i dostojanstvo koje (pro)daju dobijaju bliskost ljudi od ugleda i moći dok im ponizno plaćaju porez na poniženje. Međutim, koliko je samo iskustava koja nam otkrivaju da su ponizni bili odbačeni poput ogriska od strane svojih gospodara koje su obožavali umjesto Allaha.
Koliko je ljudi prodalo svoju muževnost i ljudskost, zarilo čelo u prljavštinu pod nogama svojih gospodara, pokorilo se i ponizilo, i žrtvovalo sve vrijednosti ljudskog života, sve svete stvari poznate čovječanstvu i sve emanete s kojima ih je Allah zadužio, kao i one koje su im ljudi povjerili. Zatim su na kraju postali jeftini i bezvrijedni čak i gospodarima koji su ih koristili kao ponizne pse, gospodarima za kojima su dahtali, zbog kojih su grijehe činili i valjali se u blatu da bi stekli njihovo zadovoljstvo.
Koliko je onih koji su bili u stanju da budu časni i plemeniti, da zaštite povjereni emanet, da sačuvaju dostojanstvo istine i dostojanstvo čovječanstva. Čak na mjestu i poziciji zbog kojeg se od takvog plašilo i na kojem niko nije imao direktnog utjecaja na njega.
A kada je izdao emanet koji je bio u njegovim rukama, kada je pokazao slabost pred cijenom dostojanstva, postao je osramoćen od strane onih koji su ga se bojali i ponižen od onih koji su se bojali istine koja mu je povjerena na čuvanje. Postao je jeftin u očima onih koji su pokušavali da ga kupe, toliko da su odbili da ga kupe, a zatim je odbačen kao što se odbacuje lešina i gažen nogama onih koji su mu se ulagivali onda kada je posjedovao ugled i autoritet.
Mnogo je onih koji su s vrha pali na dno, i niko nije pokazao samilost i sažaljenje prema njima. Svakodnevno svjedočimo novim žrtvama koje plaćaju punu cijenu poniženja, žrtvama koje izdaju Allaha i ljude žrtvujući poštenje i dostojanstvo, žrtvama koje dahću za petama gospodara i koje dahću za obećanjima i fatamorganama.
Svjedočio sam u svom kratkom životu desetinama onih koji su saginjali glave pred nekim drugim mimo Uzvišenog Allaha, noseći breme poniženja, povijene kičme i pognutih glava.
Gledao sam ih kako bježe od ponosa da ih to ne bi koštalo ni dirhema, dok su za poniženje plaćali kantare zlata. Gledao sam ih kako čine svaki veliki grijeh da bi se svidjeli osobi od prestiža ili autoriteta, a imali su priliku i mogućnost da se njih boje uglednici i vladari.
U svakom slučaju, mora postojati porez koji plaćaju pojedinci, skupine i narodi. Pa, ili će taj porez odvesti do ponosa, dostojanstva i slobode, ili pak do poniženja i ropstva.
Onima koji se boje cijene slobode, onima koji se boje posljedica dostojanstva, onima koji bacaju obraz pod noge, koji izdaju emanet, koji izdaju svoje dostojanstvo i svoju ljudskost, i koji izdaju ogromne žrtve koje je njihov narod podnio da bi bio oslobođen i spašen.
Sve njih pozivam da se osvrnu na historiju i nedavna iskustva, i da razmišljaju o ponavljanim primjerima koji svjedoče da je porez na poniženje veći od poreza na dostojanstvo, da su troškovi slobode manji od troškova ropstva, da se onima koji su spremni na smrt daruje život i da će oni koji se ne boje siromaštva dobiti dunjalučke nafake koliko im je dovoljno.
Mnogobrojni su primjeri – iz prošlosti i sadašnjosti – poniženih ljudi koji su prodali svoju savjest, iznevjerili svoje emanete, izdali istinu i valjali se u blatu, a zatim otišli sa ovoga svijeta bez žaljenja za njima, prokleti od Boga i od ljudi.
Kao što imamo primjera, doduše mnogo manje, onih koji odbijaju da budu poniženi, koji odbijaju izdati i koji odbijaju prodati svoju ljudskost, dostojanstvo i muževnost. Oni žive i umiru dostojanstveno.
