Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ovo je prvi put da je zločin i ludilo cionista pogodilo jednu zaljevsku državu. Molim Allaha da to bude i posljednji put, i da zaštiti sve zemlje muslimana od njihovog zla!
Niko na svijetu nije mogao ni zamisliti da će u Dohi pasti šehidi u okviru bitke ”Tufanul-Aksa”. Razdaljina između dva ratišta je velika, a sve okolnosti i političke kalkulacije činile su to gotovo nemogućim. Ali, oholost i tiranija nemaju uzde, a hrabrost, kao i čast, uvijek imaju svoju cijenu.
U samo dvadeset i četiri sata okupator, pomračenog uma, bombardovao je Gazu, Katar, Liban, Siriju, Tunis i Jemen.
Nijedan tiranin nije se uzoholio a da ga Allahova odredba nije sustigla.
Nijedan silnik nije se uzdigao a da ga Allahov zakon nije srušio.
Nijedan oholnik nije se uzvisio a da ga istina nije ponizila i uništila.
Onaj ko umišlja da će njegova moć trajati vječno, njegova je obmana poput fatamorgane od koje žedan čovjek misli da je voda.
Zatim dolaze trenuci zadnjeg izdaha – tiranin se guši u vlastitoj oholosti, a onda biva ponižen i odvučen u smrt.
A dani se mijenjaju – poništavaju zabludu, a ostavljaju istinu jedinu snažnu i nepokolebljivu. Vrlo je očito da je nelegitimni cionistički entitet sve dublje u svojoj zabludi. On širi fesad po zemlji, ne obazirući se ni na istok ni na zapad, ne mareći ni za kakve obaveze ni ugovore.
Ne plaši ga Vijeće sigurnosti, ne zanimaju ga ljudska prava, niti mu je bitno svjetsko javno mnijenje. Arapi su kroz historiju za ovakvu bestidnost znali reći: ”Taj i taj ima lice oprano urinom”, a ovaj entitet je ništa drugo do ogromna kloaka.
Ovaj nelegitimni entitet više nije prijetnja samo Palestincima, on je prijetnja cijelom čovječanstvu. A osude i saopštenja više nemaju nikakvog smisla, baš kao što nikad i nisu imala smisla.
Države u regiji moraju prestati unaprijed bježati i odgađati bitku za koju sve znaju da je neumitna. Jer, kada se neprijatelj obračunava s jednom po jednom državom, oni koji samo posmatraju ostaju slabi i nezaštićeni. Okupator se nije usudio ići dalje od Gaze, osim zato što smo svi mi nijemo gledali kako Gazu uništavaju. Tako nam je postala sudbina ona stara izreka: ”Pojeden sam onoga dana kada je pojeden bijeli bik!”
Izbjegavanje rata je skuplje od ulaska u rat. Onaj ko odabere bijeg, ostatak života provest će kao progonjen, a igra neće završiti dok sve države u regiji ne odluče da se zajedno okrenu i suoče s neprijateljem.
Ovo je pomahnitala frankeštajn-država koja želi rat i koja je žedna krvi. Izbjegavanje suočavanja sa njom samo je još više hrabri u njenoj oholosti. Ratovi koji se ne izaberu, na kraju se nametnu.
