Piše: Šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Želimo u ovom tekstu baciti svjetlo na Benu Israil (sinove Israilove) ili Jevreje. Govor o Benu Israilu ima mnogo izvora, ali izvor kojem se s povjerenjem vraćamo, na koji se oslanjamo i za koji vjerujemo da sadrži sve temeljne i konačne istine o toj temi, jeste Kur'an.
Kur'an govori o prošlosti i budućnosti Benu Israila onoliko koliko je potrebno – i više od toga. Uzvišeni Allah kaže: ”Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze. On je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući.” (En-Neml, 76.-78.)
Sukob između Arapa i ostalih muslimana, s jedne strane, i Benu Israila, s druge strane, može trajati dugi niz godina, ne znamo koliko, niti možemo tačno odrediti kada će se završiti rat između nas i Benu Israila. Ali, potpuno smo sigurni u jedno: taj rat će prestati u onoj mjeri u kojoj se muslimani vrate svom razumu i svojoj vjeri.
Kada bi se muslimani večeras vratili svojoj vjeri, rat bi se ugasio već sutra ujutro.
Ali ako muslimani odbiju da palestinsko pitanje smatraju islamskim pitanjem, ako ih bude stid da se identificiraju sa svojom vjerom, ako se udalje od islama i dopuste da ih šejtan uspava i obmane, taj rat se neće završiti.
Naprotiv, možda će Izrael zaista uspostaviti carstvo ”od Eufrata do Nila”, kako priželjkuju. Suština je u tome da se sadašnji rat vodi između dva potpuno različita pogleda na svijet, koji zaslužuju ozbiljno promišljanje.
Što se tiče mentaliteta Benu Israila u vođenju ovoga rata, on je sasvim jasan. Benu Israil vjeruju da su svemir, Sunce i Mjesec stvoreni radi Zemlje, da je Zemlja stvorena radi čovjeka, da je čovjek stvoren radi Benu Israila i da su oni izabrani narod, nacija koja treba da gospodari svijetom, kojoj svi narodi treba da se pokore i potčine.
Na osnovu tog ubjeđenja, oni svoj povratak u Palestinu smatraju obnavljanjem prekinute prošlosti i oživljavanjem zaustavljene historije.
Oni žele da uspostave ono što nazivaju ”Kraljevstvo Jahvino”, kojim će vladati narodima u ime Boga Israilovog i njegovog naroda. Prema njihovom uvjerenju, rat koji vode jeste vjerski rat u punom smislu riječi. Njihovom borbom upravljaju duboko usađene ideje i jasno uređena osjećanja, i oni idu tim putem do kraja. Zahvaljujući vjerskom fanatizmu, spremnosti na žrtvu i sposobnosti podnošenja, dobijali su sve bitke koje su do sada vodili protiv nas.
Prirodno je da im se u tome pridruže i mrzitelji islama iz redova kolonizatora, koji su već napadali islamski svijet u prvim krstaškim ratovima. Na kraju su se ponovo ujedinili, udružili snage i isprepleli interese protiv nas, da bi od nas dobili ono što žele. To je opis njihove svijesti i strategije u ovome ratu.
A šta je s nama? Veliki broj muslimana odlučno odbija da nazove jevrejski napad na našu zemlju vjerskim napadom. Kažu: ”To je politički napad.” Ali to je čudna i pogrešna tvrdnja, koja se temelji na potpunom neznanju.
Oni koji su u našim zemljama osnovali ”socijalističke institute” i ”intelektualna rukovodstva”, namjerno su predstavili rat kao politički, tvrdeći da vjera s tim nema nikakve veze.
Ako ih upitaš: ”Znate li nešto o judaizmu?” Odgovore: ”Da, znamo.”
A ako ih pitaš: ”Jeste li proučavali Stari zavjet i vidjeli kako je u njemu ucrtana karta Israila, od Eufrata do Nila, i kako je Benu Israilu rečeno: ‘Ovo je vaša zemlja i morate je uzeti’?” – kažu:
”Nismo.”
”Jeste li čitali Talmud?” – ”Nismo.”
”Poznajete li historiju Jevreja u starom i srednjem vijeku?” – ”Ne.”
Pa ako ste neznalice, kako onda namećete svoje neznanje ljudima?!
Zamisli čovjeka koji ti kaže: ”Ja sam učenjak islama.”
Pa ga pitaš: ”Poznaješ li Kur'an?” – ”Ne.”
”Poznaješ li sunnet?” – ”Ne.”
”Poznaješ li islamski fikh?” – ”Ne.”
Pa kakvo je onda tvoje znanje o islamu?
Ali ta lažna ”intelektualna” rukovodstva u arapskom svijetu nametnula su se i uvjerila – i još uvijek uvjeravaju Arape – da je rat koji vode ”politički”, ”kolonijalni” ili nešto slično, pod maskom lažnih naziva.
Sada, međutim, počeli su shvatati koliko su bili slijepi, i – nadam se da još nije kasno – da spoznaju da vjerskom ratu koji naši neprijatelji vode s fanatičnim žarom mora s druge strane parirati islam kao duhovna snaga: da zauzme front, da se suprotstavi, da se probudi.
Još nešto: neki plaćenici u medijima govore kako je Izrael ”igračka u rukama kolonijalizma” koji navodno udara na ”progresivne režime” u arapskom svijetu.
To je besmislica! Jer Izrael je podijelio Jordansku Kraljevinu i uzeo polovinu njezine zemlje, uzeo je Sinaj, koji je dvostruko veći od cijelog donjeg Egipta, i okupirao Golansku visoravan, gdje ni orao ne može lahko da doleti.
Sve su to Jevreji uzeli bez ozbiljnog otpora, bez žrtve koja bi podržala branioce i uzdigla njihovu čast. Ako bi to, dakle, bila ”borba protiv progresivnih režima”, onda su ti režimi, onog trenutka kad su odbacili islam i napustili islam i nauku, u stvari postali sluge Izraelu.
Jer Izrael je osnovan uz podršku lorda Balfoura, a neki arapski lideri koji su mrzili islam bili su njegovi saučesnici u uspostavljanju današnjeg velikog ”izraelskog kraljevstva”. Zato je nužno da stvari nazovemo pravim imenom.
