Piše: Mu'min Sahnun / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ramazan je za muslimane izvor iz kojeg crpe duhovnu snagu i energiju koja ih priprema za njihov životni put i borbu protiv zablude, nepravde i tiranije.
Naime, živimo u stvarnosti čije je glavno obilježje međusobni sukobi i borba za dominaciju, a što se može vidjeti i osjetiti na svim nivoima društvenog života. Borba za dominaciju uglavnom započinje ubacivanjem stranih ideja koje se šire među mladima kako bi proizvele sumnje, potakle najniže strasti i stvorile iskrivljena shvatanja kojima se porobljavaju umovi koji žude za slobodom, a završava pokretanjem vojske u borbi protiv onih koji podižu zastavu slobode, koji se bune protiv ugnjetavanja tirana i zločinaca i koji odlučno odbacuju ropstvo u svim njegovim oblicima.
U ovoj borbi, neprijatelji islama odupiru se i suprotstavljaju svemu što može dovesti do buđenja muslimanskih masa iz uspavanosti i letargije ili do oživljavanja srca i duša, tako da se, između ostalog, suprotstavljaju ramazanu i ramazanskom postu svim mogućim sredstvima.
Šta je onda pokretačka snaga koju predstavlja ramazan i kako obavezni post predstavlja sredstvo za pripremu muslimana?
Obaveza posta pripremila je Adema, a.s., za ulogu namjesnika na Zemlji
Svemogući Allah stvorio je Adema, alejhi selam, za veliki zadatak, a taj zadatak je namjesništvo ili hilafet na Zemlji, kao što je rekao Uzvišeni Allah: ”A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!'” (El-Bekara, 30.)
Pošto mu je odredio ulogu namjesnika na Zemlji, Allah, dželle šanuhu, pripremio je Adema za takvu ulogu, a jedan od vidova te pripreme bila je Allahova naredba Ademu da se sustegne od jedenja plodova jednog stabla (a šta je drugo post nego sustezanje i apstiniranje), dozvolivši mu sve druge plodove. Tek nakon ove Božanske naredbe sustezanja ili posta od ovog stabla i onoga što je ona proizvela, Adem, alejhi selam, spušten je na Zemlju da izvrši veliki zadatak i zaduženja, kao što je došlo u ajetu: “Siđite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!” (El-Bekara, 36.)
Dakle, važnost posta kao ibadeta leži u pripremi čovjeka za izvršavanje zadatka namjesnika na zemlji i uspostavljanje Allahove vjere u stvarnom životu. To je zadatak koji će naići na ogromne prepreke i zbog kojeg će se nosioci istinskog monoteizma (tevhida) suočavati sa različitim spletkama od strane Iblisa i njegove mnogobrojne vojske. To znači da ljudi nakon Adema, alejhi selam, neće moći izvršiti ovaj zadatak bez posta kao ibadeta, pa se mjesec ramazan može smatrati poputninom koja je neophodna onima koji su zaduženi za ovaj veličanstveni zadatak.
Obaveza posta je prelazak iz stanja potlačenosti u stanje snage i ponosa
Kur'an nam je prenio vijesti o narodima koji su bili prije nas, kao stvarne modele i slike suočavanja s preprekama i izazovima u sličnim ljudskim iskustvima, koje sadrže mnoštvo pouka za islamski ummet, kao i primjera prepreka s kojima će se suočavati na putu do ostvarivanja ciljeva koje mu je Uzvišeni Allah odredio.
Među tim vijestima je i kazivanje o Benu Izraelćanima nakon Musaa, alejhi selam, koji su tražili od svog poslanika da im postavi vladara s kojim će se boriti na Allahovom putu. O tome je Allah, dželle šanuhu, objavio: ”Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: ‘Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!’ – ‘Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?’ – reče on. – ‘Zašto da se ne borimo na Allahovom putu’ – rekoše – ‘mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?’ A kada im borba bî propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.” (El-Bekara, 246.)
Nakon toga, Allah im je poslao Taluta kao vladara (kralja) da ih izvede iz poniženja i faraonskog zuluma, na slobodu i dostojanstven život, a što je spomenuto u ajetu: “Allah vam je odredio Taluta za vladara” – reče im vjerovjesnik njihov.” (El-Bekara, 247.) Osim toga, Allah im je poslao jasne znakove njegove vlasti koji su prkosili prigovorima, oholosti i inadu Benu Izraelćana.
Uzvišeni Allah objavio je: ”I kad Talut vojsku izvede reče: ‘Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je.’ (El-Bekara, 249.)
Dakle, ovo je bio test i ispit za Talutove vojnike prije nego što su ušli u bitku, naređujući im da poste, tj. da se suzdrže i apstiniraju od pijenja vode iz rijeke, kako bi se provjerila njihova pokornost Allahovoj naredbi i spremnost njihovih srca za borbu.
Međutim, većina vojnika je pila iz rijeke i nisu poslušali Taluta, kao što je došlo u ajetu: ”I oni se, osim malo njih, napiše iz nje. I kada je pređoše, on i oni koji su s njim vjerovali – povikaše: ‘Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom!’ Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: ‘Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!’ – A Allah je na strani izdržljivih.” (El-Bekara, 249.)
Mala skupina Talutovih vojnika je bila strpljiva na naredbi ustezanja (posta) od pijenja iz rijeke, pa je Allah učvrstio njihove korake i porazili su tiransku vojsku, kao što je Allah, dželle šanuhu, rekao: ”I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao – ali, Allah je dobar svim svjetovima. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!” (El-Bekara, 251.-252.)
Tako su Benu Izraelćani putem ibadeta posta i suzdržavanja od pijenja iz rijeke u trenutku velike žeđi, prešli iz faze potlačenosti i ugnjetavanja u fazu osnaživanja i vlasti, i iz stanja porobljenosti u stanje oslobođenja.
Zbog toga se mjesec ramazan i post u njemu smatra poputninom prvim muslimanima na putu od slabosti do podizanja njihovog duha i uzdizanja do nivoa aktivnosti i pripreme za suočavanje sa faraonom toga doba i njegovim pomagačima.
Ramazan – proglas o oslobađanju od tiranije i zuluma
Allah, dželle šanuhu, poslao je Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je Zemlja šest stoljeća bila bez nebeske objave i nakon što je monoteizam, cijelo to vrijeme, bio odsutan, na šta aludira ajet: ”O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš – nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika – da vam objasni, da ne biste rekli: ‘Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!’ Pa, došao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. A Allah sve može.” (El-Ma'ida, 19.)
Tako je Objava ponovo počela silaziti i tako je iznova obznanjen monoteizam (tevhid). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, živjeli su u mekanskom periodu objave u teškim uvjetima, mušrici Mekke i njihovi saveznici su ih zlostavljali, vrijeđali i mučili na razne načine.
Zatim je došao trenutak u kojem je Allah dozvolio muslimanima da započnu borbu između istine i laži, a to je bilo za vrijeme Bitke na Bedru koja predstavlja prvi stvarni sukob između muslimana i mušrika, između istine i zablude.
Bitka na Bedru desila se nakon što je muslimanima naređen post, pa su muslimani postili prvog dana ramazana, zatim su sljedećeg dana u zoru krenuli u Bitku na Bedru, i Allah je želio da njihov pokret bude obznana da je ummet tevhida, ummet monoteizma oživio i ojačao, nakon šest stoljeća odsustva monoteizma na zemlji.
Ibadet posta i ulazak u ramazan bili su uvod u pokret za uspostavljanje Allahove vjere i prelazak, ne samo islamskog ummeta, već cijelog čovječanstva, iz faze slabosti i potlačenosti u fazu jačanja i spremnosti na borbu protiv zablude, te obznanjivanje da je islamski ummet stao na svoje noge, da nije ničije vlasništvo i da je dočekao trenutak oslobađanja od dominacije tirana i zulumćara, i da je spreman suočiti se sa onima koji mu stanu na put ostvarenja njegove plemenite misije na cijeloj Zemlji.
