Rusija se ne miješa i neće se miješati u unutarnje stvari BiH, neuvjerljiva je poruka koju je u intervjuu za Večernji list bosanskohercegovačkoj javnosti uputio ambasador Ruske Federacije u BiH Petr Ivancov.
Konstatacija o neuvjerljivosti poruke ne proizilazi iz aktuelnih geopolitičkih kretanja koja se prelamaju na Balkanu i očigledne uloge Rusije u društveno-političkim zbivanjima u cijelom regionu, već izjave koju je Ivancov dao u istom intervjuu u kojem nas uvjerava da se Rusija neće miješati u unutarnje stvari BiH.
Naslovnica Večernjeg lista sa koje vrišti ocjena ruskog ambasadora kako u BiH postoji “hrvatsko pitanje” te kako je to pitanje potrebno riješiti u Federaciji BiH je u koliziji sa njegovom početnom tezom.
– Problem zaista postoji, ne može se prešutjeti, a potrebno je tražiti rješenje i to trebaju učiniti sve zaiteresirane snage u Federaciji BiH zajedno, u okviru postojećih ustavnih procedura – izjavio je Ivancov.
Pod miješanjem u unutarnje stvari BiH ne podrazumijevamo toliko njegovu slobodnu procjenu o postojanju “hrvatskog pitanja” koliko teritorijalno ograničavanje tog “pitanja” isključivo na jedan entitet, čime Ivancov jasno zauzima stranu, odnosno, da budemo precizniji, postojanje “hrvatskog pitanja” adresira na Bošnjake u Federaciji BiH.
“Hrvatsko pitanje” je, analogno tome, u Republici Srpskoj, čije rukovodstvo Ivancov bezrezervno podržava neovisno o situaciji koja iziskuje tu podršku, već riješeno i ono u tom entitetu ne postoji. Rješavanju tog “pitanja” je, da podsjetimo ambasadora Ivancova, u mnogome doprinijela činjenica da je više od 90 posto Hrvata koji su prije rata živjeli na teritoriju tog bh. entiteta protjerano. One koji su preživjeli etničko čišćenje ili su se vratili u svoje prijeratne domove su predstavljali “legitimni predstavnici Hrvata” poput, primjera radi, Emila Vlajkija.
Istini za volju, ako je način na koji je Republika Srpska riješila “hrvatsko pitanje” prihvatljiv za predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, mnogo je razumljivije saznanje da je način rješavanja tog “pitanja” prihvatljiv za Ivancova.
Zanimljivo je da je ruski ambasador imao priliku podijeliti ovakvo viđenje društveno-političke situacije u BiH posredstvom medija koji u praksi služi kao glasilo Dragana Čovića i njegovog HDZ-a. Traženje podrške za prilagođavanje Izbornog zakona BiH potrebama HDZ-a u Rusiji je još jedan pokazatelj koji sugerira izostanak podrške takvim izmjenama u Evropskoj uniji. Da li će to rezultirati serijalom naučnih konferencija koje će utvrditi da su upravo Hrvati nosioci ruskih vrijednosti u BiH, teško je u ovom trenutku pretpostaviti. Mnogo je lakše pretpostaviti da će HDZ-ove inicijative imati sve manju podršku među članicama Evropske unije.
