Poštovani čitaoci, pred vama je jedan nadasve zanimljiv, ali i intrigantan tekst, koji određene islamske istine, u ovom slučaju znakove koji upućuju na fenomen Crnog kamena u Ka’bi i propis njegovog ljubljenja u toku hadžskih obreda, pokušava potvrditi znanstvenom metodom i stanovitim naučnim otkrićima i činjenicama. Naravno, nama muslimanima je islam sâm po sebi privlačan i istinit, jer čvrsto vjerujemo da je uputa od Allaha dž.š. i ne trebaju nam nikakvi posebni naučni dokazi da bi nas uvjerili u istinitost Allahove Objave, Kur’ana i ispravnost islamskog puta.
A pošto je nauka sama po sebi dinamičan fenomen, mi također ne tvrdimo da su naučna otkrića spomenuta u tekstu kategoričke istine, jer za to nemamo dokaza u Kur’anu i Sunnetu, već se, u odluci da objavimo ovaj članak, rukovodimo upravo kur’anskom metodologijom dokazivanja istinitosti Kur’ana i islama iz ajeta: ”Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (Fussilet, 53.)
Svako naučno otkriće bi trebalo biti podsticaj ljudima da razmisle o Allahu kao Stvoritelju i da se vrate u okrilje vjere islama, a onima koji su već na stazi islama, trebalo bi učvrstiti vjerovanje i povećati zahvalnost Allahu dž.š. na uputi.
Piše: Dr. Halid el-Ubejdi
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
(Izvor: Khalid-alubaidy.com)
Islam neprestalno registrira nove svjedoke u svemiru kako bi, s vremena na vrijeme, sa svojim ”novim” svjedocima stao pred ”Sud religija” da progovore istinom pred njegovim sudijama, vijećnicima i advokatima, oslanjajući se na kur'ansko-sunnetske tekstove, pa se onda desi da neke od tih sudija i advokata nadvlada hir i gordost, a neki do njih opet otvoreno i s ushićenjem priznaju: ”Tako mi Boga, islam je istinska vjera!”
James M. Karner, jedan od znanstvenika iz oblasti astronomije i svemirskih istraživanja, nije mogao doći k sebi od ushićenja, nakon što ga je njegovo znanje odvelo do novog svjedoka u svemiru da mu kaže da je islam istinska vjera. Desilo se to onda kada je dokazano da su kosmičke zrake mnogo opasnije po Zemljin atmosferski omotač od nuklearnih zraka i da je njih nemoguće proći svemirskim letjelicama, jer spaljuju sve što dodirnu, osim kroz jedan jedini prozor u omotaču kojeg su otkrili astronomi i dali mu ime ”Van Allen”. Međutim, Karner je ubrzo shvatio da to nije nikakvo novo otkriće, jer se taj isti ”prozor” spominje u knjizi muslimana, Kur'anu, u ajetu: ”Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: ‘Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!”’ (El-Hidžr, 14.-15.)
Da bi nakon toga obznanio svoje primanje islama posvetivši se još više svojoj struci u Američkoj svemirskoj agenciji ”NASA”.
Karner je nastavio svoj istraživački pohod, ali sada preko islama, pa je pokušao dokučiti i interpretirati fenomen ljubljenja Crnog kamena (Hadžerul-esved) koji se nalazi u Kabi, i otkrio je da Crni kamen registruje i ”zapisuje” svakog hodočasnika koji, u toku obreda obilaska oko Kabe (tavaf) poljubi Crni kamen ili pokaže svojom rukom prema njemu. Otkrio je, na osnovu analize uzorka Crnog kamena, da on emitira 20 nevidljivih zraka u različitim smjerovima putem kratkih talasa, a svaka ta zraka prodire kroz 10.000 ljudi. U kontekstu Karnerovog otkrića, valja spomenuti i riječi imama Šafije koji je rekao da: ”Crni kamen pamti svakog hodočasnika, svejedno hodočastio on Kabu radi hadža ili radi umre, i registrira njegovo ime samo jedanput, stavljajući znak na osnovu broja krugova koje hodočasnik napravi oko Kabe.”
To isto potvrdio je i egipatski znanstvenik dr. Abdul-Basit Muhamed Sejjid, direktor Instituta za proučavanje znanstvene nadnaravnosti Kur'ana u Egiptu.
Na osnovu tog uzorka, Karner je došao do rezultata o kojima je govorio dr. Abdul-Basit u svom intervjuu za novine ”Al-šuruk al-džezairijje”, u kojem je otkrio krađu komada Crnog kamena od strane Velike Britanije koja je ciljano angažirala svog čovjeka (špijuna) i poslala ga u Maroko, gdje je deset godina studirao arapski jezik, a zatim je otišao u Egipat da izvrši svoj zadatak. Naime, on se u Egiptu uvukao među hadžije, pa je, kada su bili u Mekki, sat prije zore iskoristio priliku, jer u to vrijeme, prije sto godina, nije bilo jake straže kod Kabe i tada je pojedinac sâm mogao tavafiti i obilaziti oko Kabe. Taj špijun je otkinuo tri mala komadića Crnog kamena s ciljem da Englezi saznaju stvarnu istinu o tom kamenu. Dvanaest godina nakon toga, Britanski muzej objavio je da Crni kamen (Hadžeru-l-esved) nije iz Sunčevog sistema i da muslimani, prilikom hodočašća, ljube kamen koji ne dolazi iz Sunčevog sistema. To je priča koju je Karner slušao nakon što je primio islam, pa je on posjetio Britanski muzej i uzeo je uzorak Crnog kamena kolik’ zrno leblebije koji je otkinuo uz pomoć lasera, kako bi dokazao svoje otkriće.
Priču o krađi komadića Crnog kamena, koju je organizirala Velika Britanija, spominjali su i prepričavali mnogi znanstvenici među kojima i poznati egipatski geolog Zaglul Nedždžar, koji je sa potpunim ubjeđenjem tvrdio da je taj engleski špijun primio islam i da je napisao knjigu ”Put u Mekku” u kojoj je obznanio svoju pokornost Gospodaru svih svjetova, Allahu, dž.š.
