Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Na dan Bitke na Jermuku, muslimani su izašli na bojno polje sa dvadeset i četiri hiljade mudžahida (u nekim predajama spominje se četrdeset hiljada), a Bizantinci sa sto dvadeset hiljada vojnika (u nekim predajama spominje se dvjesta hiljada). Bizantinici su prilazili muslimanskoj vojsci teškim koracima kao da su planine koje hodaju. Njihovi svećenici išli su ispred njih, noseći križeve i čitajući molitve, a cijela vojska je ponavljala za njima, tako da su njihovi glasovi odjekivali poput groma.
Kada su ih muslimani vidjeli u takvom stanju i tolikom broju, strah im se uvukao u srca. Primijetio je to Ebu Ubejde ibn el-Džerrah, radijallahu anhu, pa je izašao ispred muslimanske vojske i poticao ih na borbu, govoreći: ”Allahovi robovi, pomozite Allaha, pa će i On vas pomoći i korake vaše učvrstiti! Allahovi robovi, budite strpljivi, jer u strpljivosti je spas od nevjerstva, zadovoljstvo Gospodara svjetova i odbijanje sramote. Držite čvrsto koplja, pokrijte se štitovima i veličajte Allaha u sebi!”
U tom trenutku izašao je jedan čovjek iz muslimanskih redova i rekao Ebu Ubejdi: ”Nadam se da će moj slučaj biti završen u ovom času (tj. da ću poginuti kao šehid), pa imaš li neku poruku koju ću prenijeti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?”
Ebu Ubejde mu je rekao: ”Da, prenesi selam Allahovom Poslaniku od mene i ostalih muslimana i reci mu: ‘Allahov Poslaniče, uvjerili smo se da je istina ono što nam je Allah obećao.”’
Čim je Seid ibn Amr ibn Zejd ibn Nufejl čuo razgovor ovog čovjeka sa Ebu Ubejdom, jurnuo je prema bizantijskoj vojsci i ranio prvog konjanika koji je bio najbliži muslimanskoj vojsci. Kada su muslimani to vidjeli, nestalo je straha u njihovim srcima i započeli su borbu onih koji su prodali svoj dunjaluk da bi kupili vječni Džennet, i borili su se sve dok im Allah nije podario pobjedu.
Lični stav jednog čovjeka promijenio je psihologiju cijele vojske, i to čovjeka čije ni ime ne znamo, jer njegovo ime uopće nije spomenuto u historijskim djelima, ali to njemu neće naškoditi, jer je dovoljno da ga Allah zna. Izašao je odlučan da preseli kao šehid, pitajući Ebu Ubejdu da li ima neku poruku da prenese Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za čijim susretom je toliko žudio.
Stoga, ne podcjenjuj samog sebe i ne govori: ”Ja sam samo pojedinac, šta ja mogu sâm učiniti?!” Tvoj nepokolebljiv stav u odsutnom trenutku, kojim se želi isključivo Allahovo zadovoljstvo, može vratiti samopouzdanje i postojanost na istini mnogim muslimanima, i ti ćeš dobiti nagradu kod Allaha za sve njih. Riječ istine koju izgovoriš, ne bojeći se u ime Allaha ničijeg prijekora, može stotinama ljudi otvoriti oči i vratiti ih na put istine.
Allah je sačuvao vjeru čitavog ummeta nepokolebljivošću jednog čovjeka u vrijeme smutnje i nametanja muslimanima dogme o stvorenosti Kur'ana. Oh, kakve li sreće i kolike li nagrade za imama ummeta i čuvara sunneta, Ahmeda ibn Hanbela, zbog njegovog čvrstog stava i postojanosti na istini!
