Saudijski prijestolonasljednik je u utorak najavio da se njegova zemlja okreće „umjerenom i otvorenom islamu“, ma šta to značilo u njegovoj viziji.
Njegove riječi, koje su izazvale podijeljene reakcije Saudijaca, najavljuju radikalan zaokret dinastije Saud u odnosu prema vjeri. Mnogi se pitaju kakvu će ulogu imati vjera kada Ibn Selman i formalno stupi na prijestolje. Naročito, uzevši u obzir činjenicu da su dosadašnji saudijski vladari utrošili mnogo truda u stvaranje percepcije o njihovom kraljevstvu kao ekskluzivnom skrbniku islama.
Vjera kao oruđe
Od osnivanja saudijske države, a naročito nakon preuzimanja kontrole nad svetim mjestima, saudijskoj političkoj eliti vjera ne samo da služi kao interno oruđe za nametanje autoriteta, nego i kao oruđe za vanjsku upotrebu, pomoću kojeg nameće svoje vođstvo i dominaciju u muslimanskom svijetu.
Jedan od način postizanja tog cilja je višedecenijska ulaganja milijardi dolara u razvojne projekte na svetim mjestima i u okolnim područjima.
Vlada kralja Selmana nedavno je najavila dodjelu novih 100 milijardi dolara za građevinske radove u vezi svetih mjesta. Vrijedno je istaći da ovo izdašno ulaganje dolazi u nepovoljnoj ekonomskoj situaciji za Saudijsku Arabiju, u kojoj su na snazi mjere štednje usljed kojih su saudijskim građanima ukinite subvencije na osnovne potrošačke artikle poput goriva, struje, vode. Osim toga, Saudijska Arabija vodi skup i iscrpljujući rat u Jemenu.
Ulaganje ovako velike sume novca nipošto se ne može posmatrati isključivo kao odgovor na razvojne potrebe, nego i kao nastavak provođenja strategije stvaranja slike o saudijskoj monarhiji kao braniocu vjere.
Doduše, ovo se može posmatrati i kao nastavak tradicije da svaki novi saudijski kralj po stupanju na prijestolje pokreće svježe projekte vezane za sveta mjesta. Ponekad ti projekti traju do kraja kraljevog života.
Opredijeljeni za islam?
Ideja je da se kroz beskrajno proširivanje najsvetijih mjesta stvori percepciju o konstantnoj saudijskoj predanosti islamu. Tako, nakon što je poslije trogodišnjih radova objavljen završetak projekta proširenja puta za tavaf u vrijeme prethodnog kralja Abdullaha, njegov nasljednik, kralj Selman, najavio je pokretanje novih projekata, uključujući, dodatno proširenje istog područja za tavaf! Kralj Selman očito ne želi da ga percipiraju kao kralja koji ne poštuje tu svijetlu tradiciju saudijskih kraljeva. I još važnije, zastoj u projektima u vezi svetih mjesta mogao bi zamagliti sliku „čuvara islama” koju saudijski vladari grade o sebi.
U stvarnosti, međutim, niko ne zna kada će svi ti radovi biti okončani, i šta je krajnji cilj takvih projekata. No, čini se da je to jedini način da saudijski kraljevi „zarade” titulu „čuvara dvije svete džamije”.
Još jedan znak politizacije ovih projekata jest to što su koncentrirani u i oko Harema. Urbana Meka, naprimjer, pati od svih vrsta nedostataka, nedovoljnog finansiranja i pogoršanja infrastrukture. No, budući da je izvan dosega radara hodočasnika, vlasti su maksimalno indiferentne prema tim potrebama.
Prioritet za ulaganje resursa u određeni projekat određuje se količinom očekivane političke koristi koju će im donijeti.
Kupovina utjecaja
Također, saudijski vladari tradicionalno su koristili vjeru za povećanje utjecaja u islamskom svijetu u cjelini. Naprimjer, sjedišta Organizacije islamske saradnja i Islamske banke za razvoj nalaze se u Egiptu, Turskoj i Maleziji, ali i u Džeddi, u Saudijskoj Arabiji. Rijad je uvijek nastojao dominirati ovim ustanovama financirajući njihov budžet i programe u zamjenu za dominiranje njihove političke volje.
Naprimjer, tokom krize s Katarom, Saudijska Arabija je zaprijetila nekim afričkim zemljama da će ograničiti broj njihovih hadžija ako ne prekinu diplomatske veze sa Dohom.
Potom na scenu stupa glavni saudijski muftija koji daje „svoj blagoslov” odluci o blokadi Katara.
To je tek nekoliko primjera kako dinastija Saud koristi, ili bolje reći, zloupotrebljava vjeru u političke svrhe, ali i pokazatelj kako je Saudijska Arabija uvijek bila ovisna o političkom iskorištavanju vjere.
U svjetlu nedavnih izjava Muhammeda ibn Selmana, bit će veoma interesantno vidjeti hoće li se to zaista promijeniti kad on postane kralj.
Kraljevstvo u tranziciji
Isprepletenost odnosa između vjere i države u Saudijskoj Arabiji je vrlo osjetljiva i duboko ukorijenjena. Svaki pokušaj da se taj odnos redefinira mora proći kroz proces inkluzivnog, obzirnog i slobodnog javnog i intelektualnog dijaloga. To mora doći kao rezultat želje naroda, a ne kao nametanje odozgo prema dolje. Čenjenica, je ipak, da je uloga vjere u društvu i državi u konstantnom padu otkad Muhammed ibn Selman vuče konce moći u Saudijskoj Arabiji.
Čini se da je Ibn Selman odlučan da zemlju liši njenog kompletnog vjerskog nasljeđa. I pri tom se ponaša kao da misli da snagom kraljevskih dekreta može promijeniti status quo, a to je moguće koliko i da se jedno jutro probudite i saznate da je američki predsjednik izdao izvršnu naredbu o uvođenju šerijata u SAD-u.
Istina, Muhammed ibn Selman učinkovito silom nameće sekularizam saudijskom društvu umjesto da radi na promjeni svijesti kako bi uvjerio svoju naciju da prihvate vrijednosti koje saudijsko društvo smatra stranim.
Naprimjer, nedavno je vlada najavila turistički projekt na Crvenom moru, gdje bi bile izgrađene turističke destinacije na kojima ne bi važila vjerska pravila i zakoni koji se primjenjuju u Saudijskoj Arabiji, poput nemiješanja muškaraca i žena i islamskog načina odijevanja. Sve to samo nekoliko stotina kilometara od najsvetijih mjesta u islamu.
No, to nije rezultat kulturne evolucije društva, nego kraljevska odluka kojom se izrazito konzervativno društvo želi preko noći preobraziti u svoju suštu suprotnost.
Značajan dio saudijskog društva to smatra uvredom.
Lekcije iz historije
Ovaj pristup može imati ozbiljne posljedice, jer ne samo da je etički neispravan, nego ima i potencijal da izazove masovni otpor, koji ne bi bio prvi u historiji.
Dana 20. novembra 1979. godine, prvi dan nove islamske 1400. godine, Mesdžid-i-harem je zauzela dobro organizirana grupa od 400 do 500 ljudi koje je predvodio Juhayman al-Otaybi. Al-Otaybi je zamjerio saudijskoj ulemi zbog toga što se nisu usprotivili politici dinastije Saud koja je, po njegovom uvjerenju, izdala islam, i optužio ih je da su prihvatili vladavinu nevjernika i da su im lojalni u zamjenu za privilegije i bogatstvo.
Historija se može ponoviti ako sadašnje vođstvo pod Muhammedom ibn Selmanom ne nauči lekcije iz prošlosti.
Vjerujem da osiguravanje slobode mišljenja i izražavanja, dugoročno, može stvoriti plodno tlo za promjene u zemlji, jer bi se tako formirao okvir za razmjenu ideja i omogućio nastanak tolerantnog društva. Dopuštanje javnog dijaloga potrebno je radi općeg dobra, kako bi društvo postepeno išlo naprijed, a ne da se, kao što je sada slučaj, donose odluke koje šokiraju mase.
Poruke Emiratima
Saudijska Arabija ne bi smjela dopustiti da joj se nameće bilo koji diskurs koji je suprotan generalnim interesima muslimanskog svijeta. U tom smislu treba poslati jasnu poruku Ujedinjenim Arapskim Emiratima. UAE ne shvataju puni opseg važnosti vjere u društveno-političkom mozaiku Saudijske Arabije, i, izgleda da nisu svjesni negativnih implikacija svog pritiska na Saude da forsiraju prisilnu sekularizaciju u Saudijskoj Arabiji.
Posljedica toga je da vlasti Saudijske Arabije odnedavno intenzivno hapse intelektualce, pisce i aktiviste, kao vid preventivne mjere s ciljem sprečavanja potencijalnih protesta protiv nove politike. Nije teško povjerovati da su sva ta hapšenja orkestrirana iz Abu Dhabija.
Na kraju, treba napraviti razliku između sekularizma i slobode. Neki od najbrutalnijih i najkrvoločnijih režima koje je svijet ikada upoznao su bili izrazito sekularni i antireligijski, poput komunističkog SSSR i Hitlerove Njemačke.
Narod Saudijske Arabije mora sam definirati svoj put do slobode u skladu s vlastitim težnjama, a ne da im ga nameće neki šeik iz Abu Dhabija ili princ iz palače Al-Salam, vladarskih dvora dinastije Saud.
Pripremio: Abdullah Nasup
Izvor: www.middleeasteye.net
