Iran je faktički vojno prisutan u Iraku i Siriji gdje njeni vojnici učestvuju u oružanim borbama. Isto tako, iranski oficiri komanduju šiijskim milicijama u sastavu Hašda u Iraku, dok je u Siriji Iran prisutan posredstvom svoje marionete Hezbolaha, kao i posredstvom stranih šiijskim milicija koje je Iran mobilizirao da se bore u Siriji pod izgovorom borbe protiv IDIŠ-a.
Ovaj ekspanzionistički projekat Iran je koštao nekoliko milijardi dolara u proteklih nekoliko godina, i stotine sanduka i tabuta prekrivenih iranskim zastavama. Stoga se postavlja pitanje hoće li se Iran, samo zato što se desilo neznatno zbližavanje između iračke vlade sa drugim arapskim vladama ili zbog popuštanja zaljevskih zemalja u stavu prema opstanku Asadovog režima, povući sa tih pozicija koje je tako skupo platio. Imaju li iračka i vlada Bešara Asada mogućnost da donesu odluku o izlasku iz iranskog zagrljaja i vraćanju u arapsko naručje?
Iran ulaže velike napore kako bi međunarodnu koaliciju, na čelu sa SAD-om, koja se bori protiv IDIŠ-a, uvjerio da je Iran jedina snaga koja može poraziti IDIŠ u ovom dijelu svijeta, te da nije moguće protjerati IDIŠ iz Mosula i Rakke bez saradnje sa Iranom. Da li je onda realno očekivati da Iran neće učiniti ništa i da će mirno posmatrati kako Amerikanci preuzimaju inicijativu u borbi protiv IDIŠ-a dokazujući da je moguće poraziti ovu organizaciju i bez iranske pomoći?
Zbog toga je sasvim umjesno zapitati se nije li Iran postavio Amerikancima klopku dajući im posredstvom šiijskih milicija pogrešne koordinate IDIŠ-evih položaja u Mosulu, kako bi Amerikanci bombardirali ciljeve za koje se ispostavilo da su civilni, da bi se desila tragedija, jer prošle subote je Pentagon objavio da je međunarodna koalicija 17. marta, na zahtjev i prema uputstvima iračkih snaga sigurnosti, gađala određene ciljeve IDIŠ-a koji se poklapaju sa mjestom na kojem su taj dan pale brojne civilne žrtve.
Predsjednica Sudskog vijeća Mosula, Besma Besim, kzala je kako je oko 50 civila poginulo u napadu savezničke avijacije u Mosulu prošle sedmice, izjavivši kako postoji velika vjerovatnoća da su ti civili namjerno ciljani, s obzirom da se u tom dijelu garda nije nalazio veliki broj pripadnika IDIŠ-a.
Predsjednik Skupštine Pokrajine Niniva, Bešar El-Kiki, kazao je kako još uvijek traje izvlačenje tijela poginulih civila. Zamjenik iračkog predsjednika, Usama Nudžejfi optužio je međunarodnu koaliciju i saveznu iračku policiju za prekomjernu upotrebu vatrenog oružja, artiljerijske vatre i bombardiranja iz vazduha tokom bitke za Mosul. On je pozvao na hitno pokretanje istrage te zaštitu života i dostojanstva civila.
Američko – iranska saradnja na teritoriji Iraka je test odnosa između dvije zemlje u eri Trumpa. Naime, američke snage intenzivno sarađuju sa proiranskom šiijskom milicijom Hašd, kojom komanduju iranski oficiri na čelu sa generalom Sulejmanijem, a koju SAD smatraju terorističkom i sektaškom milicijom. Pentagon je objavio kako sarađuje sa Hašdom, te je priznao da je pogodio civilne ciljeve prema koordinatama dobijenim od neimenovanih „iračkih sigurnosnih snaga“. Veliki broj civila stradao je kao rezultat te saradnje.
Općenito, u Iraku postoji vrlo intenzivna saradnja američkih snaga i iranskih oficira, kako direktna tako i posredstvom šiijskih milicija lojalnih Iranu. Ovo se ne odnosi samo na saradnju u Mosulu, nego i mnogo šire. Između američkog komandanta za Irak i Siriju, generala Stephen J. Townsend, i Ebu Mehdija Muhendisa, komandanta šiijske milicije Hezbolah Iraka i zamjenika komandanta Hašda i savjetnika iranskog generala Kasima Sulejmanija, koji se nalazi na američkoj listi terorista, također, postoji odlična saradnja na području Tal Afara.
Ali to nije sve, podaci Strateške opservatorije dokazuju postojanje intenzivne saradnje između američkih snaga i šiijske milicije Bedr. Komandant ove paravojne šiijske milicje Hadi el-Amiri veliki je prijatelj sa američkim generalom Townsena još iz vremena Obame. Moglo bi se kazati, dakle, kako američko-iranska saradnja u Iraku i Siriji još uvjek traje po inerciji Obamine politike koja je bila potpuno uvjerena da se ciljevi SAD-a i Irana podudaraju, te je postojalo veliko povjerenje prema Iranu. No, da li su u Trumpovoj eri ciljevi ostali isti? Imaju li lokalni američki komandanti puno povjerenje u Iran?
Logika gvori da je jedan od iranskih ciljeva povlačenje američkih vojnika iz tih zremalja, kako bi iransko prisustvo ostalo dominantno, stoga ne bi bilo iznenađujuće i čudno da Iran podmetne Amerikancima civilne ciljeve da bi izazvao revolt iračkog naroda i zahtijeve masa da američke snage napuste Irak ili znatno smanje svoje vojne kapacitete u toj zemlji.
Da budemo jasni, Iran se neće tako lahko odreći pretenzija u regiji, iranski saveznici vide ovu zelju kao svog izbavitelja, a američko-zaljevsko zbližavanje američki entuzijazam za borbu protiv IDIŠ-a direktno ugrožava iranske interese. Stoga, kada govorimo o iračkoj vladi i iračkim šiijskim milicijama, moramo imati na umu da su oni pokorna vojska Irana.
Pripremio: Abdullah Nasup
Izvor: Asharq Al-Awsat
