Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svom djelu El-Bidaje ven-nihaje – Početak i kraj, hafiz Ibn Kesir spomenuo je predaju u kojoj se navodi da je jedan pobožni musliman ušao kod abasijskog halife Ebu Dža'fera el-Mensura i rekao mu: ”Allah ti je dao cijeli dunjaluk sa svim njegovim blagodatima, pa se iskupi s nečim od toga što ti je dato i sjeti se noći u kaburu kakvu nikad prije nisi doživio, i sjeti se noći koja će se završiti danom koji nema svoje noći.”
Halifa El-Mensur je s odobravanjem prihvatio njegov govor i naredio je da mu se dadne novac. Na to je pobožni musliman rekao: ”Da mi treba tvoj novac, ne bih te savjetovao.” (El-Bidaje ven-nihaje, X/126.)
Jedna od najboljih i najuzvišenijih blagodati koju Allah daruje ljudima jeste iskrenost u riječima i djelima. Koga je Allah odlikovao iskrenošću, iz njegovog srca i sa njegovog jezika teku rijeke mudrosti, on je zadovoljan sa onim što mu je Allah podario od dunjalučke opskrbe i daleko je od pohlepe i gramzivosti.
Njegova ambicija i čežnja vezana je za Ahiret i najviše deredže u Džennetu, i on je u stalnoj potrazi za uzrocima i djelima koja će ga dovesti do tog cilja. Njega odlikuje iskreno i čvrsto vjerovanje i on se u ime Allaha ne boji ničijeg prijekora. On govori istinu i čuva Allahove granice svejedno da li sjedio sa sultanom i njegovim vezirima i ministrima ili sa običnim ljudima i siromasima.
Ali se on isto tako odlikuje i lijepim ahlakom, znanjem, mudrošću i odmjerenošću, tako da uzima u obzir stvarna stanja ljudi, individualne i društvene razlike, poziciju i mjesto koje neko ima u društvu, što sve skupa čini da ga ljudi prihvataju, uvažavaju i slušaju.
Za razliku od onih koji su spremni ponuditi svoju vjeru i principe kao cijenu za prolazno bogatstvo i malo dunjalučke slave i ugleda, i koji su zadovoljni poltronskim odnosom i podaništvom, jer ih je zarobila i zaslijepila ljubav prema bogatstvu, vlasti, slavi i ugledu. Oni ne vide da time sami sebe ponižavaju i omalovažavaju, pa kako da ih drugi poštuju, uvažavaju i slušaju njihove savjete.
