Piše: Dr. Ragib es-Serdžani
Svaki musliman mrzi zulum i nepravdu i raduje se njenom porazu i nestanku, svejedno da li se zulum i nepravda činili muslimanima ili nemuslimanima. Zulum i nepravda su omraženi u svim oblicima. U hadisi-kudsiji, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah, dž.š., rekao: ”O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio zulum (nepravdu), i vama to zabranjujem, pa ne činite zulum jedni drugima!” (Muslim)
Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Hidžru u Medinu, zatekao je Jevreje da poste Dan ašure (deseti dan mjeseca muharrema), pa ih je upitao: ”Zbog čega postite ovaj dan?” Odgovorili su: ”Ovo je blagoslovljeni dan. Dan u kojem je Allah spasio Izraelćane od njihovog neprijatelja, pa je zbog toga Musa, a.s., postio ovaj dan.” Na to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ja sam preči Musau, a.s., od vas”, i postio je taj dan i naredio je muslimanima da ga poste. (Buharija i Muslim)
Na početku je taj post bio obavezan sve dok nije naređen post mjeseca ramazana. Od tada je post Dana ašure spušten na stepen nafile – dobrovoljnog posta.
No, i pored toga, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, skrenuo je pažnju muslimanima da ne zanemaruju post toga dana, rekavši: ”Post na Dan ašure briše grijehe od protekle godine.” (Muslim)
Ovdje se moramo zapitati: zašto tolika posvećenost ovom danu kod muslimana? Odgovor je vrlo jednostavan i jasan, kao što je i cilj veličanja ovog dana i posta u njemu uzvišen. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, želio je da se taj veliki dan nikada ne zaboravi i da on kod muslimana ne prođe tek tako a da o njemu ne razmišljaju. Želio je da se barem jednom u godini sjetimo ovog krupnog događaja i velike pouke koju on u sebi krije.
Naime, Jevreji su dugi niz godina živjeli pod teretom zuluma i tiranije, tako da su stekli dojam da je pobjeda i izbavljenje daleko. Nada u bolje sutra kod njih je bila gotovo umrla i bili su ubijeđeni da će faraon zauvijek ostati na vlasti i da će njegova zulumćarska vojska činiti nasilje nad Jevrejima makoliko se oni pokušavali suprotstaviti tom zulumu i tiraniji.
I šta se onda desilo?
Desilo se to da je faraon poveo ogromnu vojsku da pređe preko mora, nakon što se ono, Allahovom voljom, otvorilo Musau, a.s., i njegovim sljedbenicima koji su bježali od faraonovog zuluma, pa se u jednom trenu u tom moru utopio i faraon i njegova vojska. Taj događaj nam je, kroz kur'ansko kazivanje, svima dobro poznat, i on je, prije svega, dokaz Allahove svemoći, ali isto tako i dokaz da će tirani i zulumćari nestati sa scene ma koliko njihova vlast trajala.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Allah ostavlja vremena zulumćaru, ali kada odluči da ga kazni, onda mu nema spasa.” Zatim je proučio ajet: ”Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.”
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, želio nam je poručiti da nada u bolje sutra nikada ne smije umrijeti u našim srcima, bez obzira u kakvim iskušenjima živjeli. Iskušenja će sigurno proći i Allah će dati izlaz i olakšanje, jer ”sretan kraj pripada vjernicima.” (El-A'raf, 128.)
Zatim, poručuje nam da stradanje faraona kao zulumćara nije nikakva iznimka, već je to pravilo za sve zulumćare, kao što stoji u ajetu: ”A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!” (El-Enbija’, 11.)
Kako se samo duboka poruka krije u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ”Ovo je faraon našeg ummeta!”, koje je izgovorio na dan Bitke na Bedru kada je poginuo vođa nevjernika, Ebu Džehl.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jednom riječju je povezao faraona iz Musaovog, a.s., doba, koji se u Kur'anu mnogo puta spominje, i Ebu Džehla, kako bi nam bilo jasno da faraon nije samo jedan čovjek koji je živio u određenom vremenu i obilježio ga zulumom i nepravdom, da bi onda zauvijek nestao zajedno sa svojim zulumom. On je zapravo simbol, slika i prilika zuluma i tiranije koja se ponavlja kroz ljudsku povijest u različitim osobama. U kur'anskoj slici faraona prepoznaje se slika i opis svih zulumćara i tirana kroz ljudsku povijest, njihov život, način razmišljanja i metode koje su koristili i koje koriste u sprovođenju svoje tiranije, kao i odnos i stav vjernika prema faraonskoj tiraniji. To je također i jedinstvena slika njihovog ponižavajućeg kraja i propasti, bez obzira na njihovu oholost, prividnu moć i količinu učinjenog nasilja.
Gornjim riječima, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao nam je na neprolaznost, aktuelnost i svevremenost Kur'ana kao Allahove objave. I kad god muslimani čitaju kur'ansku pripovijest o faraonu iz Musaovog, a.s., vremena, pred sobom vide sliku faraona iz svoga vremena, kao i iz drugih vremena i perioda. Mnogo je faraona prodefilovalo Zemljom, samo što su u različite odore bili ogrnuti. Nekada su svoj zulum sprovodili u odjeći okorjelih pagana i idolopoklonika, nekada u mantijama krstaša inkvizitora, nekada u odjeći divljih tatarskih hordi, nekada u odori zapadnih kolonizatora i porobljivača, a nekada, bogami, i u odjeći muslimana.
Bilo ih je mnogo i bit će ih još mnogo, ali je jedno sigurno – sve njih čeka propast i ponižavajući kraj. Eto, to je pouka Dana ašure koju uvijek moramo imati na umu.
Dan ašure je blagoslovljen dan, u tom danu je poražena nepravda, u tom danu je pobijedila vjera u Allaha, u tom danu se pokazala Allahova svemoć i tiranska nemoć.
Molimo Allaha da nam omogući da doživimo takav dan u kojem ćemo gledati konačan poraz nepravde i tiranije i u kojem će se visoko podići zastava ponosa i dostojanstva vjernika. Amin!
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
