Sutra je Dan sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru, dan kada se obavlja ukop prijedorskih žrtava, dan žalosti. Prijedorsko pamćenje nije poziv na mržnju i osvetu, već poziv da se osvijesti, podsjeti, da se suprostavi zaboravu.
Da se katarzom prihvati ono što je istina. Jer bez istine, pravde i kulture sjećanja nema prijedorske zajedničke budućnosti. Zločin u Prijedoru koga je nauka odredila kao genocid podsjetio je demokratski svijet da su tokom agresije na Republiku BiH počinjeni najteži ratni zločini uključujući i zločin genocida. Haški tribunal i nacionalni sudovi su osudili neke odgovorne za genocid u Prijedoru.
Ali ono što Haški tribunal niti međunarodna zajednica nisu uopšte dirnuli jeste politički projekat u čije ime je počinjen genocid u Prijedoru i BiH. Projekat Velika Srbija koji još djeluje, atakujući na bosanskohercegovačke državne vrijednosti. Tako se šalje strašna poruka svijetu da se agresijom i genocidom mogu ostvarivati politički ciljevi, može teritorija jedne međunarodno priznate države djeliti.
Pamtiti Prijedor je i opomena da kultura sjećanja podrazumijeva ne samo sjećanje na genocid, već i aktivnu borbu protiv negatora genocida, protiv veličanja osuđenih ratnih zločinaca, protiv prekrajanja historijskih, sudskih i naučno istraživačkih činjenica koje umjesto negiranja trebaju biti put katarze, put traženja oprosta od žrtve, put izvinjenja žrtvi, put bar približavanja onom velikom, histrijskom NE koje sve više tamni u svijetu punog zla.
U Prijedoru je 1990-ih godina ubijeno 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2.500 Prijedorčana, a za više od 550 žrtava još se traga.
Ove godine će biti klanjana dženaza za četiri ubijene žrtve: Musić Bademu, Musić Nazifa, Aliju Envera i Forić Aljiju, a predvodit će je reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
